VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 150
150 Budući da je hrvatska državna mornarica u doba Dimitrije Zvonimira kao gospodara dalmatiskih gradova i otoka bila vrlo brojna i jaka, što dokazuje i njezino kasnije učestvovanje u normansko-bizantskom ratu, to se odmah od početka vlade Zvonimirove pojavljuje i njegov primorski ili »pomorski« vojvoda (admiral): »marianorum dux«, »dux marianorum«, »morsticus« imenom Jakov, 39 ) koji je, kako se iz isprava vidi, bio vrlo ugledna ličnost i kad nije bio u ratu ili s brodovljem odsutan, nalazimo ga uvijek u pratnji kraljevoj. Pod kraj se pak vlade Zvonimirove, kad je valjada već počeo slabiti i pobolijevati, spominje u ispravi od 1086. god. kao kraljev namjesnik (vikar) Pribimir, po čijem je nalogu ta isprava bila i napisana: »Et ego Dobrona hoc breue scripsi iussu Pribimir i, uicarii regis«. 40 ) Uglednom benediktinskom samostanu Sv. Ivana u Biogradu na moru potvrdio je kralj Dimitrija Zvonimir još u listopadu 1076. god. sloboštine i zemlje darovane od moćnoga kralja Petra Krešimira, pogotovu u Rogovu i Vrbici (»in Rogua et Virbica«), a sâm mu je poklonio posjed u Kanenj anima. 41 ) Pa baš prije toga bi osobito svečano, gdje se uz novookrunjenoga kralja u sjajnoj pratnji nalažahu: Lovro, nadbiskup »totius Dalmatie ac Chroatie« te papinski poslanici opat Gebizon i Fulkoin, biskup grada Fossombrone, pa biogradski biskup Prestanci je s mnogim odličnim klerom, izvršena po spomenutim prelatima posveta novosagrađene samostanske crkve Sv. Ivana Evanđeliste. Pri ovakoj je eto svečanosti darovao i domaći biskup Prestancije samostanu crkvu Sv. Kuzmana i Damjana, 42 ) »que sita est in acuto uertice cuiusdam monticuli, non longe a supra dicta urbe distantis«. Ni građani prestonice (urbis regiae) hrvatskih kraljeva Biograda na moru ne zaostadoše za svojim biskupom, već zaključiše, da će na dan posvete samostanske crkve svake godine davati samostanu Sv. Ivana desetinu od svojih maslinika (singulis annis décimas nostrarum olivarum). 43 ) S ovim bijaše valjda završen odjek krunidbenih svečanosti i udioništvovanje pri tom papinskih poslanika. *) Rački Documenta s. Ill, 113, 117, 128. i 132. — B. Poparić: O pomorskoj sili Hrvata za dobe narodnih vladara. Zagreb 1899. s. 130.—133. 40 ) Rački: Documenta s. 144 41 ) Rački: Documenta, s. 111. — Smičiklas: Codex Diplomaticus II. (1904.) s. 106. i 225. 42 ) Već je Lucius (De regno Dalmatiae et Croatiae. Francofurti 1666. p. 86.) dobro opazio, da se pri krunisanju Zvonimirovu spominje samo papinski poslanik Gebizon, pa veli »Sed ambos tunc in Dalmatia fuisse, constat ex domatione facta a Prestantio episcopo ecclesiae S Cosmi et Damiani monasterio S. Joannis Evangelistae Belgraden, civitatis 1076«. 43 ) Rački: Documenta s. 107. i 108.
