VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 143

143 sanctorum patrum cum omni religione moliuntur evertere«, zatim malo dalje kaže »De conspiratione autem hereticorum et regis«), a u nešto ranijem pismu od 3. IX. 1076., udarajući na Henrikove savjetnike, reče, da su »zbog simonističke hereze iz crkve izopćeni« (»Procul ab eo pravi removeantur consiliarii, qui, pro symoniaca heresi excommunicato)

29

), tome se čini posve bezrazložnim hvatati se za riječi »viles et ignavi heretici«, koje je ovaj papa iz ogorčenja u svom pismu za svoje protivnike Roberta Guiskarda i njegove pristaše, udarene crkvenim proklestvom i iz crkve izopćene, upotrijebio, to više što je taj papa hereticima nazivao i različne druge svoje protivnike, udarene crkvenim proklestvom

21

). Stoga i nije na te riječi u papinu pismu specijalist za povijest Normana u donjoj Italiji i na Siciliji dr. Lothar Heinemann (o. c. p. 272. i 273.) polagao baš nikakve važnosti, štoviše on ih je u njemačkom prijevodu papina pisma izostavio, a Šišić (o. c. 1925. p. 544. bilj. 24.) mu u bilješci prigovara, da je to naumice učinio.

22

) Za smjer vlade Slavićeve vrlo je važna činjenica, što se i u oskudnim izvorima, koliko se u njima spominje kralj, njegova pratnja i svjedoci, uvijek uz kralja Slavića navode samo prava hrvatska imena bez Latina i bez biskupa kao svjedoka. To se najbolje vidi iz darovnice zemalja brata Slavićeva Rusina u Trsteniku »za spas duše« samostanu Sv. Petra u Selu kod Solina, pa iz potvrdnice samoga kralja Slavića, koji odsjek u ispravi glasi: »Postea uenit Slauiz rex, et corroborauit prenominatas terras coram Petro bano et Sarubba iuppano et Dec/ filio Climini et Uelcano setnico et Juuano filio (Uilcane) brauaro et Zurr a filio Tripuni. (Testes:) presbiter Pauesa, Budimir tepciza et presbiter Uilcano«.

2S

) Sad nam je posve jasno, zašto su Latini dalmatinskih gradova t. j. njihovi priori zajedno s visokim latinskim klerom (biskupima) zatražili 20

) Phil. Jaffé: Bibliotheca rer. Germ. T. II. (Monumenta Gregoriana) Berlin 1865. s. 246. i 251. 21

) Phil. Jaffé: Bibliotheca. T. II. (M. G.). Berlin 1865., s. 305. i 306. — Dr. Dane Gruber: Slavic, kralj hrvatski (»Prosvjeta« XIV. Zagreb 1906.) s 381. i 382. 22

) Zanimljivo je, na koji sve način nastoji dr. Šišić (o. c. 1925. s. 547. bilj. 31) svoju smjelu hipotezu u noti potkrijepiti, gdje medu ostalim kaže: »Medu tim održao sam o toj temi i na internacionalnom historičkom kongresu u Londonu, u aprilu 1913., pred velikim brojem stručnjaka iz cijele Evrope predavanje, a ti su se u diskusiji složili sa mnom potvrđujući mi jednoglasno, da im nije poznata hrvatska historija onoga vremena u detaljima«. Pa sasvim naravno, kad »im nije poznata hrvatska historija onoga vremena u detaljima«, da su se jedino iz toga razloga i mogli »u diskusiji« složiti s drom. šišićem. 2S

) Rački: Documenta s. 98.