VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 140
bijaše, što mu je vladanje palo baš u doba, kad su se u južnoj Italiji odveć bili osilili Normani, koji su pod hrabrim svojim vodom Robertom Guiskardom (1059.—1085.), kad je ovaj mjeseca kolovoza god. 1059. još od pape Nikole II. dobio kao papino leno Apuliju, Kalabriju i Siciliju, uspješno širili svoju vlast po južnoj Italiji uništivši grčko gospodstvo u Apuliji i Kalabriji 9 ) pa obladavši i Palermom (10. I. 1072.), glavnim gradom Sicilije, kojom su poslije također posve zavladali. 10 ) Ali upravo toliki uspjesi i uzobijestiše Roberta Guiskarda, te on doskora dođe u sukob nesamo s prvašnjim svojim saveznicima, nego i sa svemoćnim tad papom Grgurom VII. (1073.—1085.), za koga dobro reče Gregorovius (Geschichte der Stadt Rom im Mittelalter. IV. Bd. Stuttgart u. Berlin 1906. s. 166. i 167.) »Jedva što je postao papom, prestrašio je Grgur kraljeve svojom namjerom, da uspostavi drugo rimsko svjetsko gospodstvo. Zemlje su zapadne imale postati vazalnim državama duhovnoga Rima, a njihovi vladari vazalima Sv. Petra«. Pa ni tako moćnom papi ne htjede se pokloniti Robert Guiskard kao vazal svome gospodaru niti položiti uobičajene prisege vjernosti, a stoga papa izopći iz crkve i udari njega i njegove privrženike na sinodi u Rimu u ožujku 1074. crkvenim prokletstvom (»excommunicavit atque anathematizavit Robertum Guiscardum ducem Apuliae et Calabriae atque Siciliae cum omnibus fautoribus suis). 11 ) Mada je nato Robert Guiskard, ugrožen uzbunom protivnika i neprijatelja u donjoj Italiji sa svih strana, pokušavao da se s papom izmiri, to nesamo da nije došlo ni do kakva izmirenja, nego je papa na svršetku veljače 1075. na crkvenom saboru u Rimu ponovo iz crkve izopćio Roberta Guiskarda i nećaka njegova Roberta de Loritello kao otimače dobara (posjeda) Sv. Petra (»Robertum ducem Apuliae iam anathemizatum et Robertum de Loritello, invasores bonorum sancti Petri, excommunicavit« 12 ). Pa upravo s namjerom da konačno upokori nevjernoga vazala rimske stolice Roberta Guiskarda, bezuvjetno je u savezu i pismo pape Grgura VII., što ga je iz Rima 25. siječnja 1075. t. j. mjesec dana po prilici prije ponovnoga izopćenja Roberta Guiskarda pisao 9 ) Isp. Dr. Lothar v. Heinemann: Geschichte der Normannen in Unteritalien und Sicilien. I. Leipzig 1894. s. 179.—228. Na str. 257. kaže: »In Apulien und Calabrien hatte Robert Guiscard die Herrschaft der Griechen vernichtet und die Eroberung dieser Landschaften vollendet«. 10 ) Rački; Borba Rad XXVIII. (1874.) s. 150. u ) Phil. Jafle: Bibliotheca rerum Germanicarum. T. II. (Monumenta Gregoriana). Berlin 1865. s. 108. 12 ) Phil. Jaffé: Bibliotheca T. II. (M. G.) s. 170. — Dr. L. Heinemann; O. c. I. s. 271,—273.
