VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)

Strana - 83

Bittner dobro primjećuje, da je potpun slom austro-ugarske monarhije iznio na javu, i obzirom na arhive, mnoga nova pitanja, kojima nema uzoraka u ugovorima poslije velikih svjetskih promjena prošlih vremena. Raniji mirovni ugovori, kad se dotiču arhivskih pitanja, ne idu dalje od pograničnih područja. Kako ova prelaze iz posjeda jedne države u posjed druge, tako s njima idu i arhivi. Pobijedjene države gube, tim povodom, samo neke stalne količine arhivskog materijala, i to redovito materijal ne baš prvoga reda, dok arhivi u svojoj cjelini ostaju netaknuti. Predaja materijala ne ide dalje od nekih zaokruženih cjelina, i ta predaja ne izazivlje nikakovih promjena u životu samih arhiva. Austro-ugarska se monarhija sasvijem raspala, pa se moglo postaviti pitanje, kaže Bittner

1

,) treba li da se raspanu i njezini arhivi. Razumljivo je, da Bittner daje na to negativan odgovor, ali svakako odgovor, koji se, u prvom redu sa znanstvenog stanovišta, temelji na dobrim i stvarnim razlozima. Spomenuto je već prije austrijsko isticanje načela provenijencije

2

). Na ovom je stanovištu ostala Austrija vrlo konsekventno. Odmah poslije sloma izvršila je sve pripravne radove, da se rješavanje arhivskih pitanja s drugim državama vrši samo na osnovi ovoga načela. Njoj u korist ide to, što je arhivski internacionalni kongres u Bruxellesu god. 1910. stvorio zaključak, da se arhivi imadu sredjivati i organizovati po načelu provenijencije

3

). Ovo je načelo potpuno odgovaralo strukturi velikih i malih arhiva u austrijskoj polovici bivše monarhije

4

). Nije dakle bilo nikakvih poteškoća, da se izabere put, kojim će se krenuti. Tako je austrijska vlada, odmah poslije sloma, sastavila posebnu komisiju i njoj povjerila sva pitanja arhivska, a u prvom redu zaštitu svojih arhiva. Na čelo te komisije bi postavljen predsjednik bečke akademije znanosti, profesor povijesti na bečkom sveučilištu Oswald Redlich, čovjek, koji je proizašao iz arhivalne struke te umije da gleda na arhivski materijal s mnogo širim pogledom, nego što to obično čine historičari

5

). Praktično-administrativno značenje pisanog *) Die zwischenstaatlichen Verhandlungen str. 63—64. 2

) Vjesnik državnog arhiva str. 14—-15. 3

) J. Cuvelier et L. Stain i er, Congrès de Bruxelles 1910. Par ordre de la Commission permanente des Congrès internationaux des Archivistes et Bibliothécaires. Bruxelles 1912. str. 635. *) Usp. O. Redlich, Staatliches Archivwesen in Oesterreich. Korrespondenzblatt des Gesamtvereins der deutschen Geschichts- und Altertumsvereine 1911.; K. Giannoni, Staatliches Archivwesen in Oesterreich. Deutsche Geschichtsblätter V.; L. Bittner, Das Wiener Haus-, Hof- und Staatsarchiv in der Nachkriegszeit. Archivalische Zeitschrift. III. Folge, 2. Band (1925). 5

) O"zadatku arhivskog opunomoćenika usp. Bittner, Die Lehre von