VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)

Strana - 70

70 syluis, nemoribus, montibus, vallibus, vineis, vinearumque promonthoriis, aquis, fluuiis, piscinis, piscaturis, aquarum decursibus, molendinis, et eorundem locis, generaliter vero quarumcunque utilitatum et pertinenciarum suarum integritatibus quouis nomine vocitatis, istis suis veris et antiquis metis, memorato domino Thome episcopo, et per eum prenominatis fratribus suis, eorundemque fratrum suorum heredibus et posteritatibus uniuersis dedimus, donauimus, contulimus, immo damus, donamus et conferimus iure perpetuo et irreuocabiliter tenendum, possidendum pariter et habendum. Saluo» iure alieno. Harum nostrarum, quibus secretum sigillum nostrum est appensum vigore et testimonio literarum mediante. Datum Bachie, in festo concepcionis beatissime virginis Marie, anno domini millessimo quadringentesimo nonagesimo quarto; regnorum nostrorum Hungarie quarto, Bohemie vero vigesimo tercio. Et quia prefatus dominus Thomas episcopus cancelariatus nostri fungitur officio, ad tollendam igitur omnem suspicionem, que exinde orori posset, présentes literas chyrographo nostro consignauimus et insuper penes prefatum sigillum nostrum, eciam sigillum fidelis nostri, spectabilis ac magnifici Stephani de Zapolya, comitis Scepusiensis et predicti regni nostri Hungarie palatini, pro maiori cautela et certitudine fecimus appendi. Wladilaus rex manu propria. Iz potvrde kralja Rudolfa I. od 17. marta 1607. potvrdjene po kralju Josipu I. 1707. U kr. ugar. držav. arhivu u Budimpešti M. O. D. L. 32091, stara signât. N. R. A. fasc. 61. No. 4. 33. 1494. 8. decembra. U Baču. Kralj Vladislav nalaže kaptolu čazmanskomu, da, pošto je potvrdio prodaju i kupnju grada Okića i pripadnosti njegovih (kao u predidućoj ispravi navodi se /' Cvetkovići), te ujedno darovao sve kr. pravo na taj grad biskupi Tomi i njegovoj braći, odnosno nećacima (vidi imena u listini pod br. 31.), neka ove u prisuću svoga izaslanika kr. povjerenik: »Petrus vel Nicolaus Imprich de Jamnicza, vel Thomasich de Corana, aut Michael Barilowich de Goricza sive Paulus Orsich de Dol«, uvede u posjed Okića i pripadnosti njegovih. Bude li tko prigovarao, neka ga na odredjeni rok pozove pred bana kraljevine Slavonije, da pred njime iznese razloge prigovora. Iz potvrde kralja Rudolfa I. od 17. marta 1607. potvrdjene po kralju Josipu I. 1707. U, kr. ugar. držav. arhivu u Budimpešti M. O. D. L. 32091, stara signatura N. D. A. fasc. 61. No. 4.