VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)
Strana - 33
33 jastrebarskim, dok on (Erdödy) sam ne bude osobno razvidio kako stvar stoji. 1 ) Pogibelj od Turaka, koja je bivala u XVI. vijeku sve to ozbiljnijom po Hrvatsku, a naročito po prijedjele izmedju Kupe i Save, zadavala je mnogo brige narodu i vlasteli. Grad Okić, sagradjen gotovo na kraju prijedjela, kojim je vladao, bio je od male važnosti za obranu toga prijedjela. To je zacijelo potaknulo Petra Erdöda, koji je g. 1565. dobio i grofovski naslov, da za obranu svojih posjeda sagradi u nizini čvrsti grad. Tako je zasnovao grad Kerestinec. Kod gradnje toga grada pomagala mu je i plemenita općina Cvetkovići. Plemići Cvetkovićani su dobrovoljno vozili kamen za gradnju grada. Oni mu obećaše od Matijina do Petrova god. 1587. dovesti 250 vozova kamena. O toj uslužnosti Cvetkovićana, na koju ih je za cijelo ponukala nada, da će i njima biti novi grad Kerestinec od koristi, naročito za vrijeme provale Turaka, izdao je Petar Erdödy „grof od Moslavine i kapetan na Krajini" dne 24. februara 1587., pismo Cvetkovićanima: „kako naši verni i plemeniti ljudi Cvitkovićani na našu prošnju i opominjanje nam od svoje dobre volje obećaše nam na pomoć zidanja grada našega Kerestinca dovesti kamena vozov poltreto sto do Petrove, ka prva doide. I mi to od njih za dobro prijesmo, i toga voženja kamena ne prijimljemo od njih za dužnost, nego da su to od svoje dobre volje nam pomoć učinili". Ovo važno pismo potpečatano je pečatom Erdöda i Andrije Despotovića, suca „četvrtoga plemenitih ljudi zagrebačke varmegje na to, da toga voženja za dužnost nismo prijeli i ne primljemo*. 2 ) Ovo priznanje Petra Erdöda bilo je za Cvetkovićane vrlo važno, jer je njime grof Erdödy priznao njihovo plemstvo i neobvezatnost na slične kmetske radnje. Nije onda ni čudo, da su se Cvetkovićani požurili, da ovo važno pismo vjerodostojno prepišu. Zato su već g. 1588. poslali pred zagrebački kaptol svog župana Grgur Pavlekovića i Ivana Pavlekovića s tim pismom, koje je kaptol 6. marta prepisao. 8 ) Od toga časa nemamo mnogo vijesti o odnosu Cvetkovićana prema Erđodima sve do u pololovinu XVII. vijeka. Čini se, da su ih jastrebarski i okićki gospodari, grofovi Eredödy puštali na miru, a oni su opet Erđodima priznavali sve mučke neku vrhovnost i davali neke daće, ali inače su bili sasvijem slobodni i zadovoljni. Više bi mogli kazati o strahu i patnjama od Turaka, koje su Cvetkovićani pretrpili pod konac XVI. vijeka. Naročito strašne su bile godine 1592. i 1593. God. 1592. provalili su veliki turski čopori te opustošili okićki kraj, Turopolje i prijedjele na Kupi. God. 1593. 21. maja nahru1 ) Original u arhivu općine trgovišta Jastrebarskoga. 2 ) Original na papiru u arhivu općine Cvetkovići. 3 ) Original na papiru u arhivu općine Cvetkovići.
