VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)
Strana - 22
Na početku god. 1419. počeli su Cvetkovićani i Draganićani svojatiti neke šume Domagovićana. Cvetkovićani staviše se u posjed i uživanje domagovićkih šuma izmedju potoka Breznice (Brezthnicza) i Velikoga Glogovca (Nagh Glogowecz), a Draganićani šuma Branina i Boka izmedju potoka Velikoga Crnca, Kupčine, Svibna i Volavčice. Zbog toga došlo je izmedju njih do sukoba, te plijeniše jedni druge. Domagovićani se na to potužiše kralju Sigismundu, koji je 12. aprila 1419. iz Višegrada naložio hrvatskom banu Dionizu Marcalju, da taj spor ispita u nazočju susjeda i plemića, te da, ako je pravo na strani Domagovićana, isključi Cvetkovićane i Draganićane od uživanja tih šuma, koje se imadu opet izručiti zakonitim vlasnicima pod zaštitom bana. — Kad su 1. maja 1419. župani zagrebačke županije Sebastijan od Karmača i Petar od Ervenča sa svojim plemićkim sucima držali sud, iznesoše Domagovićani gornji kraljevski nalog, dok su rečeni župani izaslali svoje podžupane Petra sina Jurše Kalinskoga i Pavla sina Petra Drenovačkoga, da izvrše kraljev nalog. Ovi su 25. maja došli u Jastrebarsko, te su u prisuću Lovre sina Dionizova, župana draganićkoga i Pavla župana cvetkovićkoga sazvali susjedne plemiće i medjaše, koji su pod prisegom izjavili, da su preporne šume od pametara pripadale Domagovićanima, i da su se Draganićani i Cvetkovićani silom stavili u posjed i uživanje ovih, uslijed česa su se porodili česti sukobi i nasilna plijenjenja. Na temelju tih izjava su te šume opet propisno uručene Domagovićanima, dok su Cvetkovićani i Draganićani iz njih isključeni. 1 ) Vijesti o Cvetkovićima u drugoj polovini XV. vijeka vrlo su mršave. Nema ali sumnje, da su Cvetkovićani svoje slobode potpuno uživali, barem za života Martina Frankopana. Iz god. 1458. sačuvao nam se je jedan popis desetine u Cvetkovićima. Žitelji ubilježeni su samo krsnim imenom, dok je jedini Petar Bibašić ubilježen porodičnim imenom. 2 ) God. 1459. spominje se Braje Jakovčić iz Cvetkovića, i to prigodom izdanja neke draganićke isprave. Bio je aldomaš. 3 ) Knez Martin Frankopan predao je oko g. 1470. gradove Okić i Kostajnicu pod stanovitim uvjetima kralju Matiji Korvinu. Učinio je to zacijelo s toga, jer je imao parnicu s Bevenjudima radi Okića. Ivan Bevenjud Ostrožinski, unuk Bevenjuda imao je na Okiću zapis od 15.000 for. Za to mu je kralj Matija g. 1478. priznao njegovo pravo, te mu založio grad Kostajnicu na vrijeme, dok ne otkupi njegovo pravo na grad Okić. Već slijedeće godine umro je knez Martin Fran*) Iz prijepisa zagreb. kaptola od 6. aprila 1442. prepisanoga po Petru Erdödu 9. novembra 1531, — Original potonjega u arhivu grada Jastrebarskoga. . • 2 ) Orig. u kr. drž. arhivu u Zagrebu. Depos. Arh. capit, Zagreb. Acta cap. ant. fasc. 30. No. 2. 3 ) Kukuljević : Acta Croat. I. 86. — Šurmin : Acta Croat. I.
