VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 86
86 sveto pismo, ostala bi gotovo narodna pjesma u nevezanom slogu. Kako se u narodnoj (naročito junačkoj) pjesmi ističu posebice stajaći brojevi i onda hiperbole, imade toga na pretek i u narraciji ove darovnice, tako, te bi se moglo ustvrditi, da čitava narracija nije drugo, nego u nevezani slog pretočena narodna pjesma. Da to pobliže ogledamo. Najprije da spomenemo stajaći broj tri. Tri plemića, po imenu Kres, Kupiša i Rak, glavni su junaci ove narracije, dotično pjesme. Nijesu braća po rodu, kako to noviji povjesničari bez razloga tvrde, jer inače bi im se i otac spomenuo, već su braća po oružju, tri pobratima, koji su pohitali (ili koje je sam Bog milosrdja poslao), da spase svoga kralja u najvećoj opasnosti, gdje mu prijeti smrt. Tko da se tu ne sjeti onih triju vojvoda, koji su stigli na Kosovo, da se bore za svoga cara Lazara? Sve nehotice naviru nam nà usta poznati stihovi: „Najposlije tri vojvode bojne: Jedno jeste Milošu vojvoda, A drugo je Kosančić Ivane, A treće je Toplica Milane". Manjka samo Kosovka djevojka, da joj bude jedan vjenčani kum, drugi ručni djever, a treći vjerenik, pa da bude analogija potpuna. Ali zato nalazimo drugu sličnost u narodnoj pjesmi i narraciji. Kad djevojka po razbojištu traži poginule vojvode, onda joj se kaže, neka ih podje tražiti onamo, gdje su polomljena koplja ponajgušća, jer je ondje i boj bio najžešći. Junaci opet Kres, Kupiša i Rak ne pogibaju na bojnom polju; ali zato se oni obaraju na najgušće redove tatarske, te provaljuju kroz najviše brda naslaganih mrtvih junaka, da se prikuče svome kralju, i da ga oslobode, jer se ne može maknuti ni napred ni natrag. Po drugoj narodnoj pjesmi poginuo je turski sultan od bodeža vojvode Miloša Obilića, a po našoj narraciji prostrijelio je Kres tatarskomu vodji obje oči, te ga je zatim pred kraljem bacio živa u dubinu morske pučine. Značajno je, što narracija kaže, da se je Kres prikučio tatarskomu vodji potajno (diligenti habito clanculo), dok se za vojvodu Miloša Obilića priča, da se je sultanu približio, tobože, da mu se pokloni. Nameće se samo sobom pitanje, da li su tri junaka Kres, Kupiša i Rak zaista ikad u realnosti postojala, ili su oni plod pučke mašte? Možda je samo jedan u istinu živio, kao primjerice Kres, koji je bio praotac i héros eponymos čitavoga plemena, dok je ostalu dvojicu potonja predaja pridala, da se ispuni stajaći broj tri. Za vojvode u pjesmi o Kosovki djevojci znade se za stalno, da je postojao junak Miloš Obilić, kojemu se ime i drugdje napominje, dok Ivanu Kosančiću i Milanu Toplici nema inače traga, pa se stoga i sudi, da su od pučkoga pjevača izhitrena lica, da se potrebito trojstvo u pjesmi popuni 85 ). Možda 86 ) Maretić, Naša narodna epika, str. 17.
