VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 82
paterne maiestatis confirmacionalium de verbo ad verbum sine diminucione et augmento aliquali transscribi et transummi, presentibusque uteris nostris privilegialibus inseri facientes, memoratis nobilibus prescripti districtus Krychych duximus concedendum iurium eorundem ad cautelam communi iustitia requirente. Datum Bude predicto sedecimo die termini prenotati anno Domini millesimo, quingentesimo, decimo nono". Ova je povelja kralja Ljudevita II. sigurno ispravna i autentična. Nema- ništa na njoj ni u formalnom ni u stvarnom pogledu, što bi ju moglo učiniti sumnjivom. Lica, koja se u njoj spominju, kao Toma Farkašić, Bernardo Tumpić i Gregorije Pavličić (Paulichych, Pavlesych, Pawlesych) dovoljno su poznata, te igraju u plemenu Kreščić znamenitu ulogu i po drugim zajamčenim spomenicima. Napokon i sama povelja nije obična potvrdnica, izradjena na zahtjev stranke u kraljevskoj kancelariji, nego je neke vrsti sudska odluka, izdana nakon provedene parnice od zbornoga suda u Budimu, koji se bijaše sastao po kraljevoj odredbi na osmicu Bogojavljenja (13. siječnja 1519.), i na kojem se je raspravljalo o tužbi Tome Farkašića i Bernarda Tumpića kao zastupnika plemena Kreščić protiv Gregorija Pavličića, jednako člana toga plemena. Već bi u prvom poglavlju ove studije izneseno, kako je pleme Kreščić, da bi se obranilo od nasilja velike gospode, koja su ga nastojala podjarmiti i kmetovima (sebrima) učiniti, u stanovito vrijeme stalo birati starješine budi izmedju uglednijih i moćnijih porodica svoga bratstva budi izmedju susjednih velikaša. Te su starješine, držeći gradove plemena (Vranograč, Podzvizd i Čavicu), uzimali u pohranu i obranu takodjer plemenske povelje (privilegija), kojima je pleme dokazivalo pravo na svoje sloboštine i posjedovanja. Već bi i to spomenuto, da je oko god. 1505. bio starješinom plemena poznati nam već Petar Kozol (Kwzel de Chawycza), jamačno brat ili sin Ivana Kwzela de Chawycza. Ali taj Petar Kozol (Kwzel) kao da nije odlučno branio prava svojih štićenika, jer je pleme Kreščić poslalo u Zagreb svoga brata Gregorija Hercegovića, koji je 2. srpnja pred kaptolom uložio prosvjed protiv rečenoga starješine, da bi ga odvratio „a venditione, impignoratione et quavis alienatione . . . castri Wranograc vocati . . ." 83 ). Još nepovoljnije prilike javile su se u plemenu Kreščić nakon smrti Petra Kozola (Kwzela), kad je njegova udovica zadržala za sebe sve plemenske povelje i isprave, ne htijući ih plemenu povratiti. Ona se je povjerila članu plemena Gregoriju Pavličiću, koji je bio ili se bar izdavao za njezinog zastupnika. Stoga je došlo do razdora u plemenu, koji se je još jače izoštrio nakon smrti kralja Vladislava II. (1516.), kad je trebalo rečene povelje odnijeti sinu njegovu Ljudevitu II. na potvrdu. Napokon je došlo do tužbe, koju su pred kraljevskim osmičnim 88 ) Thalloczy et Horvâth, Codex diplom. comitatuum Dubicza, Orbâsz et Szana, str. 346.
