VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 67
67 sterii beate Marie virginis in Thoplica ub2 ). Gotovo sto godina iza toga spominje se g. 1486. neki Juraj kao opat „de Thopolzka* 53 ) ; a g. 1523. „reverendus Andreas abbas „de Thopoczka* ili opet „de Topozka ubi ). Oblik dakle Topolzka (1486.) jest prelazni oblik od „Thoplica" na „Topozka", od kojega je postalo današnje ime Topusko. Baš taj oblik „Topolzka", što ga imadu nesumnjive povelje od god. 1486, pomaže nam, da ustanovimo vrijeme, kad je povelja kralja Bele IV. od god. 1260. mogla dobiti onaku i onu formu, koja je do nas doprla. Povelja za Kresa, Kupišu i Raka imade u opće mnogo sličnosti u tom (sadanjem) obliku s onim falzifikovanim poveljama kralja Bele od god. 1260., kojima je on knezovima Frankapanima za zasluge u bojevima s Tatarima tobože darovao grad Senj, županiju Vinodol i podijelio neke zamašne povlastice 55 ). Medjutim i ti frankapanski falzikati, ma da su svi u glavnom gradjeni po jednom kalupu, ipak se u koje čemu medju sobom i razlikuju, premda su sve izradjene nekako u trećoj trećini XV. stoljeća, pošto su Frankapani izgubili grad Senj (1469), otok Krk (1480.) i još neka mjesta u Hrvatskoj 56 ). Povelja kralja Bele IV. za Kresa, Kupišu i Raka naslanja se u jednu ruku na patvorine Frankapana, dok u drugu ruku ima u njoj i takovih mjesta i stavaka, u kojima se ogledaju prilike XIII. stoljeća. Da navedemo samo neke primjere. Pošto je kralj izbrojio, koja je tri kraljevska posjeda darovao Krešu, Kupiši i Raku, kaže još izrijekom, da ih je u darovane posjede dao i uvesti, i to nipošto po kojemu kaptolu (zagrebačkom ili začesamskom), kako je to bio običaj u XIV. i XV. stoljeću i poslije, nego po izravno s dvora poslanom povjereniku, naime po stolnobiogradskom prepoštu Farkašu, koji je podjedno obavljao čast (vice) kancelara na dvoru, te je i samu darovnicu u kraljevo ime sastavio. U izvorniku čita se ovo: „ terras nostras regales . . . per venerabilem virum magistrum Farkasium, ecclesie Albensis prepositum aule nostre cancellarium, ... a nostra malestate specialiter ad hoc deputatum, reambulatas ... et distinctas . . . ac omnibus commetaneis et convicinis . . . designatas . . .*. Introdukciju Kresa, Kupiše i Raka u darovane zemlje obavio je dakle sam kancelar Farkaš. Da je to bila ustanova običajna baš u XIII. stoljeću, svjedoči A. Timon u svojem djelu o historiji ugarskoga ustava i prava, kad piše: Die Besitzeinweisung (introductio, statutio) nahm der Königsbote anfänglich allein 52 ) Thalloczy et Barabäs, Cod. dipl. com. de Blagay, str. 195. 53 ) Ibid., str. 406., 409., 412., 415. 6 *) Ibid., str. 453., 455., 458., 460. 55 ) Klaić, Darovnica kralja Bele III. (IV.) krčkim knezovima za Senj jest patvorina. Vjesnik kr. zem. arhiva, I. 1899., str. 262—274. M ) Vidi još isprave o Senju i Vinodolu u zborniku: Thalloczy et Barabâs, Codex diplom. com. de Frangepanibus, II. str. 409—417.
