VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 46
Hrvatsko pleme Kreščić ili Kriščić. (Njegove povelje i njegove predaje.) 0 plemenu Kreščić ili Kriščić, o njegovim posjedima i gradovima, pà i o njegovoj sudbini, napisao je Radoslav Lopašić zaseban članak s napisom „Podzvizd i Vranograč" u svojoj knjizi „Bihać i bihaćka krajina" koju je „Hrvatska Matica" još god. 1890. izdala. U toj je knjizi na stranama 249.—262. prikazana ne samo povjesnica gradova Podzvizda Vranograča, nego i historija čitavog plemena Kreščića od prve pojave do rasula njegova. Ali kako je iza toga objelodanjeno više novih izvora, treba još jednom svu gradju ogledati i prema drugom stanovištu objasniti. Sasvim je prirodno, da ćemo se poglavito baviti onim pitanjima, koje treba potanje proučiti i izložiti. I. Samo ime „Kreščić" (Creschich) spominje se prvi put u popisu župa zagrebačke biskupije od god. 1334. (Tkalčić I., Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis, II. str. 76). Da li je ovo mjesto dobilo ime od plemena, koje je ondje nastavalo ili obratno, ne da se ustanoviti ; ali je vjerojatno, da je mjesto prozvano po plemenu, jer je ime „Kreščić" patronimičko. Tada je u Kreščiću stajala crkva sv. Martina, jamačno župna, koja se spominje i u popisu od god. 1501. Mjesto Kreščić sa župnom crkvom sv. Martina mora se tražiti u blizini glasovite cisterčanske opatije u Toplicama ili današnjem Topuskom, jer se namah za njom kaže : „Item ibidem prope ecclesia in grangya abbatis thoplicensis". Župa i crkva sv. Martina spadala je tada na Gorski arcidjakonat (de Gora), kojim je upravljao prepošt zagrebačke crkve, i u kojem su osim crkve u Kreščiću bile još crkve u Zrinju, Gori, Žirovnici Stabandži, Čavi, Cagliću, Bojni i t. d. Po svemu se vidi, da je mjesto Kreščić stajalo blizu Topuskoga, i to s desne strane rijeke Gline izmedju njezinih pritoka Kladušnice i Glinice, te da je pleme Kreščića prebivalo u kraju, gdje su poslije podignuti utvrdjeni gradovi Podzvizd i Vranograč, koji i danas još stoje. Ime Kreščić kao ime hrvatskog plemena (generationis) spominje se prvi put izrijekom u jednoj ispravi od god. 1380. Kad je naime u listopadu te godine izaslanik zagrebačkoga kaptola po nalogu bana
