VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 38

isprava kralja Petra Krešimira nije potrebito uzeti u obzir literaturu prije Račkoga, može se i poslije njega postaviti pitanje, koje su zapravo isprave ovoga kralja i u kakovoj nam se strukturi pokazuju. U raspravi Hrvatska dvorska kancelarija kaže, da ih ima trinaest, a, prema navodima u Documenta, moglo bi se zaključiti, da je mislio, da ih je moralo biti petnaest. Znamo već vrlo dobro, da ne stoji ni jedno ni drugo. Prvoj i originalnoj ispravi kralja Petra Krešimira, koja nosi datum mjeseca februara 1059.

l

) a koji se, uvaživ njezinu sadržinu, može prenijeti na god. 1060.

2

), podavao je Rački neko osobito značenje

3

). To ima ona i danas i sa paleografskog i sa diplomatičkog stanovišta. Ona nam vrlo lijepo pristaje kao nastavak isprava Trpimira i Mutimira. Njom je kralj podijelio novo utemeljenom i sagradjenom samostanu sv. Ivana Evandjeliste u Rogovu potpunu slobodu i zajamčio mu, da neće plaćati nikakve poreze. U ispravi je ova kraljeva odluka izražena riječima : tribuo et concedo ita, ut premisso çcclesiastico iure nulti komini subiugemini, nisi deo summo, cut uestram militiam deuoistis ; uesterque monasterii sit absolutus ab omni fiscali tributo. Ovoj stvorenoj odluci odgovaraju i nazivi, kojima se isprava krsti: absolutionis et libertatis kartula i diffinitionis paginula. Nazivi absolutio i libertas pristaju potpuno na zajamčenu slobodu i oproštenje od plaćanja poreza. Ta je sloboda značila i egzempciju od gradjanskih a možda barem donekle, u koliko je u to ulazio vladar, i crkvenih vlasti, kakovu su samostani u XI. stoljeću uživali

4

) a koju su imali i ostali samostani po Dalmaciji i Hrvatskoj. Poima li se ova libertas u ovom smislu, onda riječi premisso iure ecclesiastico ovdje vrlo dobro pristaju. Dalje je ovom ispravom samostan sv. Ivana obdaren i znatnim posjedom, naročito otokom Žirje i dvorcem Rogovo

5

). Za jedan nov samostan, koji se tek dogradjivao, bilo je to najviše, što se uopće moglo učiniti. O tome su bili svijesni i izdavalac i primaoc isprave, pa su njezinu dispoziciju istaknuli i u njezinim nazivima. Izraz diffinitio je svakako veoma blizu aktu o obdarivanju samostana. Isprava sadrži jedno obdarivanje i jedno udjeljivanje; iz nje same nam je i njezin postanak prilično jasan. Opat samostana Andrija, začetnik isprave, došao je pred kralja, kad se skupa s papinim delegatom Majnardom nalazio u Biogradu, i zamolio ga, kako kaže Klaić, da podijeli mladjanomu samostanu sve sloboštine i povlasti, koje su 1

) Doc. br. 40a. 2

) Šišić, Gesch. d. Kr., str. 225., op. 1. 8

) Rad 26, str. 165. i 186. 4

) Sägmüller, Lehrbuch des katholischen Kirchenrechts, 3. izd. sv. 1., str. 187-292. 5

) Klaić, Povjest Hrvata I., str. 105. — Šišić, Priručnik str. 229, Geschichte der Kroaten str. 224—225.