VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 29
29 Svoje pravo značenje ne mogu isprave same da dokažu u potpunoj mjeri ni svojim oblikom ni svojom sadržinom. To pokazuje tek njihova uloga u javnom životu, naročito u postupnom i privatnom pravu. U postupnom pravu imadu da dadu dokaze o postojanju nekih prava, često i o njihovom izvršenju, a u privatnom su pak važan faktor za pravne veze i za vršenje i prenašanje prava. Gdje nema drugih podataka, mogu da pomognu rasprave, koje stoje u posrednoj ili neposrednoj vezi s onim pravnim djelima, koja se u ispravama dokumentuju 1 ). Ako to vrijedi za isprave uopće, vrijedi to još više za diplome, koje, kako je već spomenuto, zadržavaju svoju moć i kasnije, kad neko pravno djelo ima da bude dokazano i ustanovljeno. Dokaznu i pravnu snagu Trpimirove isprave pokazalo je rješenje spora izmedju ninske i splitske crkve, koji je izbio na javu u doba kneza Mutimira i koji je fiksiran u njegovoj ispravi od 28. septembra 892. 2 ). Uzrok ovomu sporu bilo je poricanje sa strane jedne stranke onog prava, koje je uživala druga, i razilaženje obiju stranaka u tumačenju Trpimirove diplome. Po nazoru ninskoga biskupa Aldefreda, Trpimir nije mogao da crkvu sv. Jurja u Putalju, koja je već odavna bila vlasništvo ninske biskupije, prenese u vlasništvo splitske crkve. Ali da ju je naprotiv Trpimir mogao dati na uživanje splitskom nadbiskupu dok živi, to je priznavao i ninski biskup. Dozvola uživanja nije, po njegovom mnijenju, mogla da znači promjenu vlasništva. Splitskom nadbiskupu Petru, nasljedniku onog nadbiskupa Petra iz Trpimirova doba, trebalo je dokazati pravo vlasništva splitske crkve na crkvu sv. Jurja i pobijati svako restringirajuće tumačenje Trpimirove odluke u korist splitske crkve. To je mogao učiniti i učinio je samo pomoću Trpimirove diplome („privilegii statuto roboratam u ). Pučke starješine i sam knez bijahu istog mnijenja kao i splitski nadbiskup. Mutimir se i inače sjećao, da mu je otac izvršio jedno pravno djelo u korist splitske crkve („ut donatam a patre meo recolimus"), pa je lako mogao da crkvu sv. Jurja ostavi i dalje splitkoj crkvi i da ovoj potvrdi novom ispravom njeno pravo vlasništva 3 ). Tako je Mutimirovom ispravom ovo pravo splitske crkve fiksirano po drugi put, sada definitivno. Kralj Zvonimir, koji je na dan svog krunisanja, 9. oktobra 1076. splitskom nadbiskupu Lovri, njegovim nasljednicima i samoj splitskoj crkvi iuxta donacionem et confirmationem regum predecessorum meorum, uidelicet Tirpimir et Mutimir potvrdio pravo vlasništva na crkvu sv. Jurja, 4 ) nije se nalazio pred nikakvim spornim pitanjem. Dosta mu je bilo, da se pozove na kneževske 1 ) Heuberger o. c, str. 7. 2 ) Rački, Doc, str. 14.—16. 8 ) Klaić, o. c. str. 67. — Šišić, Geschichte str. 115.—117.; Priručnik str. 190—191. 4 ) Rački, Doc. str. 106.—107.