VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 26

potvrda vrijedi ne samo za zemljište, nego i za sve ono, Što je s njim u vezi, kao za robove, koji ga obradjuju, za orudje i t. d. U potvrdnim ispravama se i fakat obdarivanja označuje riječima „sola traditione"

. S prenosom jednog dijela vladareva imetka na jednu drugu osobu, u našem slučaju juridičku, susrećemo se za prvi put u doba kneza Mislava (o. 835—845). Mislav, kad je Dalmatinska Hrvatska, poslije dokinuća furlanske markgrofovije (god. 828.) bila riješena nadzora njezina markgrofa i bila podredjena kralju Italije, mogao se u upravnim poslovima i u stvaranju odluka prilično slobodno kretati. On je tada učinio jedno veliko pravno djelo, kad je kao prvi hrvatski vladar prenio na splitsku crkvu i njena nadbiskupa Justina desetinu od plodova i životinja sa svog posjeda u Klisu. U Putalju, blizu solinskih ruševina, sagradio je crkvu sv. Jurja i poklonio joj neko zemljište, skupa s robovima, kao pripadnim dijelom tog posjeda

1

). Spomen o ovom prvom obdarivanju sa strane hrvatskog kneza sačuvala nam je ona isprava, koja nam je sačuvala i prvi spomen hrvatskog imena. To je Trpimirova isprava od 4. marta 852.

2

). Ali Trpimir, dok nam spominje Mislavovo darivanje, ne kaže, da je ovo pravno dijelo izvršeno, a da nije izdana isprava, ne rabi riječi „sola traditione"

. On naprotiv kaže, da je Mislav obdario splitsku crkvu „simili modo et privilegii censura", da je svoje pravno djelo izvršio isto onako, kao i Trpimir svoje, t. j. uobičajnom ispravom. Pred nama je dakle otvoreno pitanje, je li u Trpimirovo doba postajala Mislavova isprava, u čijim je rukama bila i tko se njom koristio. Pomoću Trpimirove isprave možemo ovo, ako ne dokazati, a to barem naslućivati. Trpimir u svojoj ispravi priznaje vrhovnu vlast franačkoga kralja Lotara, ali se u svojim upravnim poslovima i u stvaranju pravnih odluka pokazuje kao potpuno suveren vladar, koji za neka svoja pravna djela, držeći se običaja svog vremena, umije da odabere formu diplome. Kad se posavjetovao sa svojim županima („commune consilium mets cum omnibus zuppanis") odlučio se, da sagradi samostan i u nj da smjesti redovnike, koji bi se molili Bogu za spas njegove duše. Samostan je bio sagradjen prije nego što je izdana isprava. U njoj se kaže: „construxi monasterium ibique catervas fratrum adhibui, quorum sedulis votis et frequens oratio nos immunes redder et de peccatis". Ovaj je samostan, kako se misli, stajao u Riznicama, na nekom polju izmedju Klisa i Solina i u nj bijahu, po svoj prilici za prvi put kod Hrvata, smješteni Benediktinci

3

). Trpimiru nije bilo dosta, što je sagradio 1

) Klaić, Povjest Hrvata I., str. 51.; Šišić, Geschichte der Kroaten str. 75. 2

) Rački, Documenta str. 3—5. 8

) Rački, Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. vijeka, str. 64—68.; Križanić-Barač, U kolijevci hrvatske povjesnice, str. 11—19.; Šišić, Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji. Vjesnik hrv. arheološkoga društva. Nova serija sv. XIII., str, 1—18 i Priručnik izvora hrvatske historije I., str. 186—192.