VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 24

24 zovanje ovih isprava dovedu u sklad sa stanjem općenite diplomatike. Primjetiti moram dvije stvari. Prvo, da su one zamišljene kao studije ili prilozi, a ne kao poglavlja, gotova da udju u definitivan sistem diplomatike, a drugo, da će se uzeti u obzir i pismo isprava ne samo sa diplomatičkog nego i sa paleografskog stanovišta. Ja ne dijelim mnijenja onih, koji pismo isprava odvajaju od paleografije i prepuštaju ga diplomatici

1

). II. Isprave iz dobe hrvatske narodne dinastije. 1. O diplomama knezova Trpimira i Mutimira. Deveto stoljeće, doba kada se javlja prva hrvatska javna isprava, nosi na sebi, obzirom na zapadno - evropsku ispravu, u koju skupinu ide i hrvatska, neke vrlo markantne crte. Već je prošlo doba najljepšeg cvata i rimske i grčke isprave, te izrazite tvorevine visokog stepena naobrazbe i razvijene uprave. Nema više državnog i kulturnog jedinstva pa i isprava ne koraca dalje prema jedinstvenom savršenstvu. 1 sam se latinski jezik isprava dobrim dijelom promijenio, i ako se često pretjerava u traženju previše upliva pučkih jezika na nj

2

). Lokalna i vremenska obilježja pojedinih skupina isprava, izbijaju sada mnogo jače na javu nego prije, a mnogo toga, što je prije olakšavalo neku priličnu jedinstvenu grupaciju isprava, sada nestaje. Dok se podjela isprava u dvije velike skupine, prema njihovom pravnom značenju, u poslovne ili dispozitivne (carta) i dokazne (notifia)

3

) dade i u ovo doba, kao i u svako drugo, provesti, dotle je terminologija sada prilično netačna. Nazivi carta, testamentum, epistola nijesu više ograničeni na poslovnu ispravu a nazivi notitia samo na dokaznu. Opravdana je dakle težnja, da se traže drugi momenti, koji bi mogli pomoći, da se dodje do što tačnije grupacije isprava i u okviru jedne od dviju velikih skupina, poslovne ili dokazne isprave. U pravnopovjesnom razvoju isprava ima grupacija prilično veliko značenje. Ostave li se po strani papske isprave, kod drugih se javnih dade pratiti razlika izmedju diploma (ili praecepta) i mandata*). Kao polazna tačka služi kontekst isprave, ili čitav ili jedan ili više njegovih dijelova, pa njezina dokazna snaga. Odlučujući je momenat kod toga taj, ima li odredba, stvorena kraljevskom ispravom i u njoj, da zadrži svoje značenje trajno ili prolazno. Dalje odlučuje to, stvara li isprava neko J

) Traube, Vorlesungen und Abhandlungen, I. str. 5—6 i 137. Bretholz u ocjeni ove knjige, Mitteilungen des Instituts für österreichische Geschichtsforschung XXXII (1911) str. 338—339. 2

) Giry, Manuel de diplomatique str. 541. 3

) Redlich, Geschäftsurkunde und Beweisurkunde, Mitteilungen des Instituts für österreichische Geschichtsforschung VI. Ergänzungsband, str. 1—16. *) Bresslau, Handbuch der Urkundenlehre, 2. izd., str. 53.