VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 19
19 vremena. U javnom se životu slavenski elementi uvijek ukrštavaju s tudjima, koji su dolazili sa rimske, germanske i bizantinske strane, a područje južnoslovenskih isprava nije nikada prestalo da bude pograničnim područjem. Južnoslovenske isprave zauzimlju u općenitoj diplomatici naročito mjesto. Njihova je struktura ovisna o svemu onome, što se dogadjalo na područjima isprava raznih jezika, pisama i pravnih nazora. Njihovo ispitivanje treba da u prvom redu bude osnovano na onom poimanju isprave, do kog se dolazi promatranjem isprava raznih krajeva, vremenskih razdoblja i pravno-kulturnih pojava. 2. O ispravi uopće. Da se dodje do pravog pojma isprave treba paziti, da se pod ovaj naziv ne uzme ništa od onih pisanih predaja, koje se mogu ovim nazivom krstiti samo u prenesenom smislu. U opredijeljenom je smislu isprava pismeno svjedočanstvo o dogodjajima pravne naravi. Ali se i pod ovim pojmom mogu shvatiti veoma mnoga pismena svjedočanstva, kao državni ugovori, feudne isprave, darovnice, povlastice, potvrde posjeda, presude, popratnice, oporuke, zakladna pisma i t. d. Diplomatika, kad u ovom velikom broju pisanih svjedočanstva hoće da pronadje ono gradivo, koje ima da obradjuje, treba da pronadje i neki ključ, po kome će postupati. I u ovom smislu imade izmedju starije i nove diplomatike više razilaženja. Polazna je tačka u pravnom odredjenju pojma isprave. U užem pravnom smislu isprave su bilješke o konkretnim pravnim dogadjajima, koje imadu pravotvornu moć. Uzmu li se skupa s ovakovim ispravama oni pismeni spomenici, koji stoje s njima u historijskoj vezi, jasno se može razabrati prava bit isprave, njezino postajanje i njezino značenje. Isprava služi u svrhe, da se ispune pravni zadaci, a tu joj moć daje oblik, u kome je sastavljena. Ona fiksira gotove pravne činjenice i pravne poslove ili barem one njihove dijelove, koje tvore zaokružene cjeline. Ona je pisan spomenik, koji stoji sam od sebe. Ali isprava u širem pravnom značenju, može da bude i neki akt, koji nastaje za vrijeme nekog sudbenog ili upravnog postupka, a koji se redovito sastavlja u kancelarijama. I ovakova isprava može da ne obuhvata čitav postupak nego samo jedan njegov dio, u kome se pismeno fiksiraju one činjenice, koje imadu neko osobito značenje za pravosudje, upravu i gospodarstvo. Osim ovih dvaju slučajeva može isprava da i u pravnom značenju dobije neko analogno značenje. Ona može da obuhvata sve bilješke, koje pomažu sjećanju i dokazivanju, pa paze malo na sadržinu a još manje na oblik. Ona može da se izjednači s nalozima, koji se izdavaju u upravne svrhe, s pismima pravne sadržine, s unašanjem u registre,
