VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 203
203 uvijek nastojao da bude što objektivniji i da se svaki navod osniva na vjerodostojnim izvorima. Pišući povijest Istre posvetio je osobitu pažnju kulturnim i upravnim momentima, pa tako dao zaokruženu sliku o prošlosti ove naše zemlje. Prof. Vjekoslav Spinčić, markantna ličnost istarskog političkog života, dodao je ovoj knjizi poglavlje o narodnom preporodu u Istri, u kome je vrlo plastično opisao hrvatske i slovenske političke i kulturne pokrete, ljude, koji su u njima sudjelovali, knjige i novine, društva, škole, općinski život pa i rad istarskih zastupnika u carevinskom vijeću u Beču. Tako je ova knjiga na jednoj strani najbolja povijest Istre a na drugoj zrcalo čitavog slavenskog života u njoj. Vorlesungen und Abhandlungen von Ludwig Traube. I. Zur Paläographie und Handschriftenkunde. II. Einleitung in die lateinische Philologie des Mittelalters. III. Kleine Schriften. Herausgegeben von Franz Boll. München 1909—1920. Ludwig Traube ide medju najbolje predstavnike paleografske discipline u Njemačkoj. On nije bio samo naucenjak, koji je vrlo savjesno obradjivao znanstvene probleme nego i učitelj, koji je znao da svoje djake oduševi za suhoparnu paleografsku nauku i da stvori svoju školu. Rodio se 19. juna 1861. u Berlinu, ali njegova prava domovina bijaše München, gdje je pohadjao sveučilište. Kao i mnogi drugovi tako se i on oduševio za kazalište, ali, dok su mladi djaci pisali po novinama i časopisima o Shakespearu, Lessingu, Schillern i Ibsenu, Traube se latio sredovječnih misterija i stao da kritični obradjuje njihovu povijest. Tako se već sada pokazalo, da će ga za čitav vijek najviše privlačiti pitanja o kulturnom i umjetničkom životu srednjega vijeka i da će svakom svom radu dati odgovarajući „kritični aparat". Sveučilište je dovršio god. 1883. i na osnovi studije Varia libamenta criiica postignuo čast doktora filozofije. Ovdje je jasno pokazao, da će za čitav svoj vijek, i kad će obradjivati nova pitanja i u svom radu poći novim smjerom, zazirati od svake polemike, jer ona ima vrlo malo posla s čednom paleografskom naukom. God. 1888. habilitirao se jednim dijelom svoje knjige „Karolingische Dichtungen* za klasičnu i sredovječnu filologiju. Njegovo prvo predavanje bijaše: Geschichte der Römischen Literatur im Mittelalter dazu paläographisch-kritische Übungen. Radeći na polju sredovječne književnosti uvijek je više prodirao u pitanja paleografije i proučio skoro sve sredovječne dragocijenosti münchenske biblioteke. Tako je dospio do povijesti sredovječnih biblioteka, kojoj je uvijek posvećivao mnogo pažnje. God. 1904., kad je zauzeo profesorsku stolicu, mogao je da se posveti svršavanju svojih mnogobrojnih radova. Ali već god. 1905. pojavila se kod njega ona bolest, koja je u neku ruku namijenjena ljudima velikog talenta, leukemija. Svoju je bolest dobro poznavao i o njoj mnogo čitao, pa se i pripravljao na smrt, koja ga je pokosila 19. svibnja 1909. ' Traube je izdao preko 150 knjiga, rasprava i ocijena. Njegovi djaci, u isto doba njegovi pratioci u radu, znali su vrlo dobro, da je to samo malen dio onoga, na čemu je Traube radio. A radio je uvijek vrlo ozbiljno, i kad je nešto priredjivao za štampu i kad je sastavljao svoja predavanja. Radeći tako, radio je potpuno u duhu paleografske nauke, koja uvijek traži temeljito poznavanje predmeta i veliku erudiciju, pa čak i poznavanje onih mnogih pitanja, za koja bi se na prvi pogled reklo, da nemaju ništa zajedničkoga s paleografijom. Njegovi su djaci poznavali vrlo dobro njegov dragocijeni znanstveni aparat, kao opise rukopisa, popise spomenika u raznim bibliotekama, pa su, u uvjerenju, da paleografija ima da otkrije još mnoga nepoznata područja, odlučili da pod naslovom Vorlesungen und Abhandlungen izdadu čitavu ostavštinu i to uz mnoge rasprave i manje priloge, koji su raštrkani po raznim časopisima. Zbirka je imala obuhvatiti pet svezaka. Prvi je svezak izašao god. 1909., drugi 1911., a kad je
