VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 15

za ovaj ima glavno značenje. Nije odlučno samo gdje i kada je postao neki spis, nego i za koga je nastao. Izmedju svih država, koje imadu da učestvuju u internacionalnom rješavanju arhivskih pitanja, načelo provenijencije brani najupornije Austrija. To se vidi iz njezinog štampanog elaborata „Nähere Erläuterungen über das Provenienzprinzip". Prema njezinom naziranju princip provenijencije traži, da svaki pisani komad (jedes Aktenstück) ostane u onom sklopu spisa i da se čuva na onom mjestu, kamo ga upućuje njegova provenijencija. Ovaj se princip ne smije donijeti u vezu sa podrijetlom samog spisa, s oblašću, koja ga je izradila, već s registraturom u kojoj se nalazi i koja mu je time definitivno fiksirala podrijetlo. Mjesto, na kojemu je više registratura skupa, je arhiv. Austrija izričito ističe da stvarni interesi i uprave i nauke traže, da registrature ostanu netaknute na okupu onako, kako su nastale iz poslovanja pojedinih oblasti, pa dalje, da registrature ostanu na onom mjestu, gdje su i postale. Kao glavni razlog tome spominju to, što se pravo značenje neke registrature može razabrati samo onda, kada se upoznadu i upravna načela onih oblasti, za koje su postojale i koje su dale povod njihovom postanku. U tome mogu da pomognu samo drugi izvori, koji se nalaze na onom mjestu, na kojem i registrature. U ovom se elaboratu citira mnijenje bivšeg generalnog direktora francuskih državnih arhiva Laborde, koji kaže : Les archives ont toujours leur patrie là où elles se sont formées, et elles ne peuvent jamais la perdre, puisqu' elles sont locales et personnelles. Do istih zaključaka dolazi Austrija obzirom na arhivalnu upravu. Ona kaže, da je dijeljenje arhiva, koje se prije dogadjalo prema tome, što se postupalo prema načelu o sadržaju i odnosu (nach Betreffen), imalo vrlo rdjavih posljedica. Kad je neki pisani materijal bio razne sadržine i odnosio se na više mjesta, osoba, pitanja i t. d. dogodilo se često, da je bio krivo uvršten. Ona spominje i kronološki red spisa i nedatovane spise, koji se, kad ih odvojiš od svojih cjelina, ne dadu nigdje više tačno uvrstiti. Sa spisima, odvojenim od svojih indeksa, zapisnika i slično, ne može se uopće razborito i stvarno upravljati. Novi indeksi, pa bili kako tačni, ne mogu nikada da u punoj mjeri zamijene stare. Kod sastavljanja novih indeksa spajaju se često u jednu cjelinu registrature, koje prije bijahu odvojene i ruši se na taj način prvobitna slika i prvo značenje pisanog materijala. Austrija završava svoj elaborat ovim riječima : Die in den meisten Ländern gemachten Erfahrungen haben also zu einer vollkommenen Verwerfung des Betreffprinzips gefürt. Es muss daher eindringlih gewarnt werden, dieses Prinzip als Verhandlungsbasis für die Liquidation der ehemaligen österreichischen und Österreich-ungarischen Archive zu wählen. Ovako čvrsto formuliranih načela, kako ih je dala Austrija, nije dala nijedna druga država. I ako se ne može, a i ne smije austrijsko