VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 190

190 gradovi jezično i narodno asimilirali Hrvatstvu, nasuprot da su ti gradovi kao kamen pritiskivali nježni organizam hrv. države i priječili njezin krepči i slobodniji razvoj. Njihovi glavni reprezentanti, u prvom redu crkveni dostojanstvenici, nalazili su u hrvatskom vladaru samo vrelo obogaćivanja; za volju desetini i raznim darovima oni su mu laskali, ali se nisu žacali, čim je to njihov interes tražio, i s tuđinom paktirati, samo da se riješe neugodnoga susjeda, kako se zbilo za kralja Slavca. Međutim ni ovo shvaćanje Šišićevo nije opravdano. Ta težnja hrv. vladara za bizant. Dalmacijom ne može se zvati nekakovom chimerom, nego je ona bila posve razumljiva i opravdana. To su bili cvatući trgovački gradovi, pa su oni za promet i trgovinu hrvat, države bili veoma nužni; osim toga je kralj od te trgovine imao znatan prihod (lučke pristojbe) ; a konačno su ti gradovi imali i svoje brodovlje, koje je moglo znatno pojačati hrvatsku pomorsku silu. Zato je bilo od velike važnosti za hrvat, vladare, da dobiju te dalmatinske gradove u svoju vlast. Oni ih doista nisu mogli jezično i narodno sasvim asimilirati Hrvatstvu, ali je tomu bilo krivo to, što su ti gradovi često mijenjali svoje gospodare: čas su vladali njima Bizantinci, čas Hrvati, čas Mlečani, pače i Normani. Da su oni mogli ostati duže vremena neprekidno u hrvatskim rukama, ta bi se asimilacija jamačno provela bila; ta i ovako, kraj ovih promjenljivih prilika, ovi su se gradovi stali znatno pohrvaćivati ; hrvatski živalj bivao je sve znatniji i uplivniji u tim gradovima, tako da su Hrvati u njima bili ne samo ugledni građani, nego i gradski dostojanstvenici (priori, tribuni, suci, vijećnici), kako to razabiramo iz isprava, izdanih u tim gradovima. Tako se u Zadru spominju priori: Grubina (Grubiša g. 1056. i 1060.), Dabro sin Boljice (Bolize 1066.), Drago I. (g. 1066., U. g. 1070—1072., oko g. 1078. i 1091-1096.) i Vitača (g. 1096.), sudac Madije Šega (g. 1066. i 1076.), njegov sin Trunčan i unuk Petrica, te njegova kćerka Bona i unuka Marikina (g. 1076—80.), sudac Desina (g. 1091. i 1096.), tribuni: Dabro (Dobro njih pet g. 918., 999., 1034—36. i 1067.) Crneka (986.), Drago (1033.) Draže (1033.) i Crnek (dva: god. 1036. i 1057—72.), Čika, rođakinja hrv. vladara, predstojnica samostana sv. Marije i njezina kćerka Vekenega, opatica (i poslije također predstojnica) (u doba od 1060—1095 ), muž ove Dobroslav i tast njezin Petar, sin Dabra (spominju se u ispravi od g. 1091.), Dobrusa (Dobrosia), kćerka priora Andrije (918 )

35

); u Spljetu se navode : nadbiskup Dabral (oko god. 1050.), priori : Crne 35

) Osim toga se još spominju: Dabro arciđakon (1076.), Križana đakon (1044.) i građani: Dabro (986. i 995.), Crnek (986.), Prvača (Paruacca) (1033.) Župan (Supana) (1056.), Petulelj (1056.), Podboj (1056.), Crne (Crina) (1066.), Vekeneg (1066—76.), Dabro Strmča (1076.), Dominik Tihina (1075—6. i 1088—9.), Dabrana sin Petra Lipe (1075—6.), Prvan (Pruona) (1091.), Slavan (1096.), Peirina (1096.), Sloba (1096.) i dr.