VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 186
186 bugarske, stim više, što je ona za taj savez s carstvom od njega dobila i bizant. Dalmaciju. Šišić (o. c. str. 140—2.) veli dalje, da je Simeon uviđao pogibao, koja mu je prijetila od saveza Bizantinaca s Hrvatima, pa je zato htio, da najprije taj savez razbije, a onda obračuna s Bizantom. U to je ime poslao vojsku (pod Alogoboturom) na Hrvate, ali ju ovi razbiše (g. 926.). Sad se papa požurio, da izmiri Hrvate s Bugarima, da time rasklima vez između Hrvatske i Bizanta. Zato posla u Bugarsku biskupa Madalberta i vojvodu Ivana, koji posredovaše mir. To da je ražalostilo Bizant, koji je time izgubio saveznika, na koga je u slučaju pogibli mogao računati. Iz toga Šišićeva razlaganja vidimo dakle, da Tomislav svojim odnošajem prema bizant. carstvu nije služio interesima Bizanta, kako veli Šišić, nego onima svoje države. Savez mu je donio Dalmaciju i omogućio mu je obranu od Bugara, ali se on nije žacao i izmiriti s Bugarima, da unapredi svoje interese, jer je on imao dovoljno razloga bojati se nove navale od strane razljučenoga i osvetoljubivoga cara Simeona, kako veli i sam Šišić (o. c. str. 141.). Jednako je bilo i s kraljem Držislavom. I on je stupio u prijateljski odnošaj s Bizantom, da unapredi interese svoje države, kako se to vidi iz samoga razlaganja Šišićeva (o. c. str. 187—190.). Obnovitelj bugarskoga carstva, car Samuel (1076—1114.) pokorio je i Hrvatskoj susjedne zemlje: Duklju, Travuniju, Zahumlje i Srbiju; to je moralo uplivati i na sudbinu hrvatske države. Držislav se sad morao odlučiti, da li će se pridružiti pobjedonosnoj Bugarskoj ili ugroženom Bizantu. Uz Bizant vezale su Hrvatsku stare veze, a i težnja za Dalmacijom, kojom je tada u ime bizant. cara upravljao kao prokonzul Držislavov rođak Madije, zadarski prior. Ovaj je valjda posredovao, da predobije kralja za cara. K tomu se morala Držislava kosnuti i sudbina onih susjednih slavenskih oblasti, koje su došle u podložništvo bugarsko, da ne bi naime i Hrvatsku to isto stiglo. Sve to moralo je navesti Držislava, da se pridružio bizant. caru. I doista je Samuel udario i na Dalmaciju i na Hrvatsku, ali ih je samo poharao, a ne podjarmio. Ta je navala učinila još tjesnijim odnošaj između hrvatskoga i bizantinskoga dvora, osobito kad se uzelo u obzir, da je bizant. Dalmacija u slučaju nove bugarske navale upućena bila jedino na pomoć susjednoga hrvatskoga vladara. I tako je došlo, da je sad car tu Dalmaciju prepustio u zaštitu kralja Držislava; podjedno je bizant. carstvo priznalo hrvatskom vladaru kraljevski naslov i pače poslalo mu krunidbene znakove, kojima da je po svoj prilici spljetski nadbiskup okrunio Držislava kao prvoga hrvatskoga vladara za kralja Dalmacije i Hrvatske,™) ime29 ) Ovo po našem mnijenju nije ispravno, jer niti je bizant. carstvo priznalo hrvatski kraljevski naslov, niti je ono poslalo hrv. vladaru kraljevske znakove, kako smo to sprijeda razložili.
