VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 157

Nekoja pitanja iz starije hrvatske povijesti*) u. O smrti kralja Zvonimira. Ovim se pitanjem pozabavio Šišić

1

) i došao do zaključka, da je Zvonimir poginuo nasilnom smrti. Tu tvrdnju osniva on na vijestima dviju kronika, a to su nadopunjak (iz XIV. stoljeća hrvatske kronike t. zv. Popa Dukljanina

2

) i kronika fratra Ivana Tomašića

3

) (iz XVI. stolj.), koje izrijekom govore o umorstvu kralja Zvonimira, i još na vijestima t. zv. ugarsko-poljske kronike

4

), koja govori o umorstvu hrv. kralja „Casimira", a to bi se imalo ticati Zvonimira. Budući, da je ova ugarsko - poljska kronika po jednom shvaćanju najbliža vijeku Zvonimirovu, jer da potječe iz g. 1200. po prilici

5

), to je i njezino svjedočanstvo najvažnije za riješenje ovoga pitanja, zato kad bi ova kronika govorila o umorstvu kralja Zvonimira, onda bi to bio jak dokaz za nasilnu smrt njegovu, jer ü XII. stolj. moglo se još dobro i točno znati u Hrvatskoj, što se je pod konac XI. stolj. u toj državi zbilo. I sam Šišić veli

6

), da je u XII. stolj. bio kralj Zvonimir nesumnjivo još u živoj uspomeni, jer se ime njegovo čita u ispravama dalmatinskim g. 1166., 1187., 1188., 1198. i 1200. Prema tome nema sumnje, da bi se u tom stoljeću dobro znalo i pripovijedalo, da je Zvonimir ubijen, kad bi to doista bila činjenica. Tu bi onda tradiciju bio doznao pisac ugarsko-poljske kronike i u njoj ju zabilježio. No on spominje umorstvo „Casimira", a ne Zvonimira. Uza sve to Šišić uzimlje (ibid. str. 28.), da je pisac te kronike (inače Poljak) čuo od nekoga Madžara, da je umoren Zvonimir, koje da je ime Madžar prema svome izgovoru prekrojio u „Zolomerus" (ili slično); ovo pako '••) Nastavak ove rasprave iz „Vjesnika arkiva" god. XX. (1918.). 1

) U raspravi: „0 smrti hrvatskoga kralja Zvonimira" u „Vjesniku arh. društva" N. s. sv. VIII. 1905., str. 1—29. 2

) Izdanje dra. Iv. Crnčića u Kraljevici 1874. str. 32—35. 8

) Izdao ju Iv. Kukuljević u „Arkivu za povjesnicu Jugoslav." sv. IX. Zagreb 1868., str. 13—14. 4

) Izdao ju Steph. Lad. Endlicher „Rerum Hungaricarum monumenta Arpadiana" San Galli 1849. str. 73—69 i August Bielowski „Monum. Poloniae hist." I. Lwow 1864., str. 497—499. 6

) Ovako uzimlje dr. Raimund Kaindl „Studien zu den ungarischen Geschichtsquellen. III. Ueber die ung.-polnische Chronik" u. „Archiv für österr. Geschichte" B. 82. Wien 1895 str. 596, a tako i svi stariji izdavači i ocjenivači njezini (kako veli Silio o. c. u „Vjesniku arh. dr." VIII. 12. bilj. 2). «) O. c. u „Vjesniku" VIII., 12.