VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 97

Hrvatski misionar XVII. vijeka. Srednjoazijska zemlja Tibet, „krov svijeta", bila je u Evropi do najnovijih vremena, osobito do istraživanja slavnoga Šveda Svena Hedina, samo malo poznata, te je još i sada vrlo teško pristupačna. Od g. 1200. do god. 1870. bilo je samo oko četrnaest Evropejaca u Tibetu, medju njima samo sedmorica u glavnom gradu Lhasi. Tim je zanimivije, da je već početkom XVII. vijeka jedan hrvatski aristokrata kao pripadnik isusovačkog reda boravio u bajoslovnom Tibetu te nama o tomu ostavio pismenu vijest, koja za povijest geografije nije bez interesa. Bio je to barun Nikola Rattkay od Velikog Tabora (de Nagy Tabor). Barun Nikola Rattkay (Rathkay) od Velikog Tabora rodio se god. 1600. u gradu Velikom Taboru u hrvatskom Zagorju. Otac bio mu je barun Gjuro Rattkay, sin prvoga baruna Petra Rattkaya. Majka mu bila grofica Eufrozina Pâllfy, kćer grofa Ivana Pâllfya, kapetana gradova Tata i Leva, te njegove supruge Katharine pl. Körösy. Slijedeće podatke o barunu Nikoli Rattkay vadimo djelomice iz njegovih slijedećih pisama, a djelomice iz arkiva isusovačkog reda u Španjolskoj. Već u četrnaestoj godini svoga života stupio je kao alumnus u zagrebački isusovački kolegij. Godina 1616. do 1618. nalazimo ga kao redovničkog novaka u kolegiju u Brnu, gdje je u maticu upisan kao „Taborensis 'Croata". Školske godine 1618—19. učio je u Gracu filozof/uju. Godine 1622. bio je slušač rimskoga isusovačkog ^Collegium Romanum," gdje matica o njemu javlja: „Nikola Radkay iz Ugarske, 22 godine star, primljen u red 3. maja 1614. Učio je jednu godinu retoriku, tri godine filozofiju, a sada prvu godinu teologiju". Godine 1623. šalje ga njegov red još kao nezaredjenoga klerika na Istok, da se tamo posveti misionarstvu. Otišao je prije svega u portugizku Indiju i to u njezin glavni grad Gou. Ovdje ga 22. septembra 1624. naslovni patriarka etiopski Alfonz Mendez posvetio za svećenika. Svoju prvu misu čitao je u isusovačkoj crkvi nad moćima sv. Franje Xaverskoga. Od tada do konca svoga života neprekidno djelovao kao misijonar u Indiji. Sa zagrebačkim isusovačkim kolegijem stajao je Nikola Rattkay uvijek u dopisivanju te se nekoliko njegovih izvornih pisama sada nalazi u Kr. Državnom Arkivu u Zagrebu medju spisima „Collegii Zagrabiensis". Ova u mnogom pogledu vrlo zanimiva pisma priopćujemo ovdje po prvi put. U prvom od ovih pisama, datiranom iz Goe od 5. februara 1625. te upravljenom rektoru zagrebačkog kolegija, opisuje kako ga je vijest 7