ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 495
bezkiselinske mape i kartone, prethodili i restauratorski radovi te zaštitno snimanje u kombinaciji mikrofilmiranja i digitalizacije. Od potpune se digitalizacije gradiva odustalo, budući da su se mogući tehnički i financijski problemi migracije i konverzije pokazali prevelikima. Gradivo je većim dijelom mikrofilmirano, a prema potrebi izrađene su digitalne snimke s mikrofilma. Osim toga, prije neutralizacije napravljene su i brojne probe (kemijski testovi) uz stalnu analizu pH vrijednosti. Rezultati su bili sljedeći: trećina zapisa je izblijedjela, na 1/10 primijećen je otisak, a zbog opsežne pripreme i restauratorskih radova, iako je 100% kontrola svih zapisa ipak bila nemoguća, cijena neutralizacije je s 1.145 eura po d/m narasla na dvostruki iznos. Obojica se autora slažu da su iskustva s opisanim projektima masovne neutralizacije bila dvojaka: pH vrijednosti nalazile su se u lužnatom području, ali za sigurnu potvrdu dugotrajnog usporavanja ponovnog pretvaranja papira u kiselu podlogu, one su ipak bile iznenađujuće niske. Osim toga djelovanje postupka neutralizacije nikada nije bilo ravnomjerno, čak ni na pojedinim listovima. Kada se tome pribroje i troškovi pripreme, ne iznenađuje zaključak autora o neophodnosti kompromisa između očekivanja te postojećih tehničkih i financijskih mogućnosti. Raspad je izvornoga gradiva neizbježan pa se postavlja pitanje koje gradivo mora ostati sačuvano u izvornom stanju, a koje smije i može preživjeti u dopunskim oblicima, tj. na drugim nosačima zapisa. Kako bi se izbjegle promjene na izvornom gradivu, potrebno je prepoznati rizike i izabrati prioritetno gradivo, ali ono koje je po obliku i sadržaju jednolično (npr. poslovna izvješća i letke umjesto korespondencije obitelji Krupp s Wilhelmom II.), i naravno najprije ga mikrofilmirati. Masovna je neutralizacija tada manji rizik. Činjenica je da to gradivo nije i glavni prioritet za trajno čuvanje, ali ako se riskira s najvrednijim gradivom, ono može tijekom postupka biti zauvijek izgubljeno. Stoga se autori zalažu za dugoročno planiranje manjih projekata, koji ostavljaju mogućnost stalne kontrole gradiva i njegove kvalitete, s obzirom na to da masovna neutralizacija traži određene materijalne i kadrovske izvore, suradnju arhiva na izmjeni iskustava i izradi kataloga prihvatljivih promjena na izvornom gradivu te dodatna ulaganja u istraživanje i rad na poboljšanju tehničkih mogućnosti samog postupka. Autori (M. Krauß, U. Nieß, S. Schlösser, G. Bönnen, J. Kreutz, H.-J. Hirsch, M. Härtung, P. Memmer) uvodnog članka trećeg broja iz 2007. (Archive in der Region Rhein-Neckar), izvješćuje o radu Radne skupine arhiva regije Rajna-Neckar (Rhein-Neckar), koja je utemeljena 1995. godine, a počeci joj sežu još u 80-te godine 20. st. Ona obuhvaća arhivske institucije teritorijalno smještene na području između rijeka Rajne i Neckar, tj. dijelove teritorija nekoliko pokrajina (sjevernog Badena, južnog Hessena i Falačke). Skupina je osnovana s ciljem jačanja suradnje arhiva na navedenom području kako bi se pospješila stručna razmjena iskustava o arhivskoj djelatnosti i rad na upoznavanju javnosti sa zadacima arhiva i njihovim uslugama, te unaprijedila istraživanja povijesti regije. Radna skupina okuplja više od 50 arhiva iz cijele regije (državne, komunalne, okružne, gospodarstvene, crkvene i dr.), tako daje u prilogu s kratkim opisima pojedinih arhiva moglo biti predstavljeno tek njih nekoliko: Gradski arhiv Mannheim - Institut za povijest grada, Gradski
