ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 484
postojalo privatno vlasništvo. Poslije 1945. godine mnogi su privatni arhivi nacionalizirani te su došli pod nadležnost pojedenih arhivskih ustanova. U suvremenim demokratskim državama i privatni arhivi podliježu arhivskim zakonima, budući da oni bez sumnje imaju veliku povijesnu i istraživačku važnost. U prilogu radu autor donosi odredbe o privatnim arhivima iz važećeg arhivskog zakona Republike Slovenije. - Grazia Tato, Archivio di Stato di Trieste, Trst, Italija - Gli Archivi privati in Itália (str. 123-133). U svome radu autorica daje pregled trenutne situacije upravljanja, zaštitite i pravne regulative koja se odnosi na privatne arhive. Pokušavši odgovoriti na najčešće probleme vezane uz privatne arhive, autorica naglašava da raspršenost i usitnjenost privatnih arhiva predstavlja veliki problem istraživačima, te naglašava sustavnost zaštite zbog velike opasnosti nestanka građe. Isto tako, sve češća privatizacija državnih institucija zahtjeva brzu intervenciju arhivskih službi, zbog opasnosti da se arhivsko gradivo izgubi zbog činjenice da te institucije često mijenjaju svoju pravnu narav. U zaključku autorica naglašava da velika raznolikost arhivskoga gradiva u privatnim arhivima otežava njezinu restauraciju i inventarizaciju. - Antonio Ratti, Archivio Storico INA - Gruppo Generali, Italija - // contributo dell'Archivio storico INA allo studio dell'architettura del Mediterraneo (str. 135146). U radu je naglašena uloga vlasničkog sektora INA-e u talijanskom građevinarstvu s posebnim osvrtom na zemlje bivših Talijanske istočne Afrike. Dokumenti iz Kolonijalnog arhivskog fonda omogućuju napredak znanstvenih istraživanja o novim građevinskim rješenjima prikladnim klimatskim i povijesnim promjenama. Posebna je pažnja posvećena arhivskome gradivu o montažnoj gradnji kao jednom od mogućih rješenja za poboljšanje životnog standarda afričkog stanovništva. Isto tako, autor je prikazao izložbu prekomorske arhitekture postavljene u Bolonji i Palermu (1992-1994) koja jc obradila ulogu talijanskih arhitekata i inženjera u zemljama od Bliskog istoka do zemalja Maghreba. Rad je popraćen slikovnim prilozima. - Michelle Eiligott, The Museum of Modern Art - Private Papers - Public Art (str. 147-155). U svome je radu autor nastojao prikazati brojne zbirke u Muzeju suvremene umjetnosti čije je porijeklo privatno, a predstavlja bogatstvo nacionalne umjetnosti pa je samim time gradivo postalo javno dobro. Sam Muzej suvremene umjetnosti je privatno vlasništvo i nije financiran od bilo kakve lokalne ili državne agencije, po čemu se značajno razlikuje od drugih muzeja po svijetu. Djelatnici muzeja nastoje stalno proširivati njegove zbirke otkupom važnih umjetničkih djela, ali i čitavih kolekcija. Autor se osobito osvrnuo na otkup arhivskoga gradiva raznih umjetnika, povjesničara, kolekcionara i pisaca. Također je predstavljen razvoj otkupne politike u budućnosti. - Jovan P. Popović, Srbija - Privatna arhivska grada (privatni arhivi) u zakonima država jugoistočne Evrope (str. 157-171)
