ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 479
tom počekom 20. stoljeća na povijesnom odjelu prirodoslovno orijentiranog Carnegie instituta u Washingtonu. Obojica su svoje profesionalno djelovanje posvetila prikupljanju povijesno važnih dokumenata bitnih za postojanje Sjedinjenih Američkih Država. John Franklin Jameson se više posvetio nastojanjima oko osnivanja Američkog nacionalnog arhiva te lociranju, opisivanju i izdavanju arhivskoga gradiva, dok se Waldo Leland više bavio otkrivanjem dokumenata na »terenu«. Većinu članka čini opis njegovog boravka u Parizu i Europi te prikaz rezultata njegovih istraživanja. Za autora posebno mjesto u postignućima njegova boravka u Parizu čini upoznavanje i preuzimanje principa europske arhivske teorije i prakse koju je kroz svoje radove i predavanja prenio u domovinu. Osvrtom na događaje nakon osnivanja Američkog nacionalnog arhiva 1934. godine, autor zaključuje da su američki arhivisti, nakon gotovo cijelog stoljeća izolacije, revitalizirali i ponovno uspostavili suradnju s europskim arhivistima. Sljedeći je članak Heather MacNeil Od sjećanja na čin do samog dokumenta. Evolucija pisanih dokumenata kao dokaz sudske aktivnosti u Engleskoj od 11. do 17. stoljeća, koji nas vodi kroz pravnu povijest i evoluciju pisanog dokumenta kao pomagala pravnog čina do punopravnog dokaza pravnih transakcija, prikazano na primjeru engleskih imovinsko pravnih odnosa u razdoblju između 11. i 17. stoljeća. Argumentiranim pregledom razvoja engleskog običajnog prava i razvojem povelja kao pravnog pečata zemljišnih i drugih transakcija, autorica ukazuje na razlike u poimanju pisanog dokumenta uvjetovano civilizacijskim napretkom. Zaključuje da je pisani dokument krajem 17. stoljeća u Engleskoj toliko dobio na važnosti zbog ravnomjernog i istovremenog razvoja engleskog društva i njegovog pravnog sustava te njihove vizije razvoja ostatka svijeta. Pregled konferencijskih radova nastavlja se člankom Laure Miller Subjekt ili objekt? Oblikovanje i preoblikovanje raskrižja između domorodačkih i nedomorodačkih dokumenata. Uvodnim stvaranjem okvira rada, saznajemo da autorica u Članku promišlja i opisuje odnos prenošenja kolektivne memorije Indijanaca i doseljenika u kanadskoj Britanskoj Kolumbiji od 18. stoljeća do suvremenog doba. Povijesnim pregledom autorica nas uvodi u njihove burne zemljišne odnose i prisilnu komunikaciju koju su ti sukobi donijeli, koja je osim imovinsko-pravnih dogovora iznjedrila i prožimanje načina čuvanja pismenih i usmenih zapisa. Usporednim prikazom indijanske usmene predaje i doseljeničke pismene te njihovih metoda dokumentiranja i čuvanja zapisa, autorica zaključuje da su se njihovi načini čuvanja kolektivne memorije toliko proželi da su danas jednostavno nerazdvojni. Tako, Indijanci danas njeguju kulturu zapisivanja događaja važnih za čitav narod, sudjeluju u radu Arhiva Prve nacije, te nastoje preuzeti potpunu kontrolu nad svim gradivom indijanske provenijencije, posebno nad njegovim pristupom korisnicima. Autorica polaže nade u današnje trendove informatizacije i digitalizacije kao moguće trajno rješenje pomicanja preostalih barijera između ova dva načina komunikacije. Šesti članak u nizu je Koncept društvene provenijencije i zapisi o devetnaestostoljetnim indijansko-europskim vezama u zapadnoj Kanadi: učešće arhivske teorije i prakse Toma Nesmitha. Koristeći primjere novina kanadskog trgovca krznom i usporedbom fotografija indijanske i doseljeničke školske nogometne momčadi, Tom
