ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 468

• Ponuditi najmanje dva različita audio formata; • Precizno uputiti korisnika na najoptimalniji način korištenja; • Dugačke audio zapise razbiti na više manjih (napose kad je riječ o govornim zapisima); • Duljina t.j. obim zapisa mora biti vidljiva već na listi za odabir; • Zapisi moraju biti opskrbljeni nekim pretraživačkim alatom ili indeksom; • Korisnicima moraju biti dostupne precizne upute za realizaciju izvedbe; • Stranica mora biti jednostavo dizajnirana; • Svaka izvedbena jedinica mora sadržavati odgovarajuće podatke o kontekstu. Autor na kraju naglašava kako se kvaliteta zvučne izvedbe često namjerno žrtvuje na račun šire dostupnosti, no upravo zato, u svrhu vjerodostojnosti, naglašava potrebu transparentnoga opisa te širokih kontekstualnih podataka i metapodataka. Da bi se osigurao dostup širokoj publici t.j. krugu korisnika, lan Craig Breaden zaključuje kako autori audio prezentacija vlastite uratke moraju procjenjivati s brižnošću arhivista, razumom podučavatelja ali i kroz pogled korisnika. Članak Laure Miliar pod nazivom Obveza povjerenja: Promišljanja o svezi vjerodostojnosti i arhivističkoga opisa, raspravlja ulogu arhivističkoga opisa u osiguravanju vjerodostojnosti, i to jednako tradicionalnoga arhivističkog post-festum opisa, kao i opisa koji slijedi model kontinuuma u zaštiti zapisa. Autorica na početku članka podsjeća na pojam vjerodostojnosti uopće, te ga podvodi pod obvezu dokumentiranja i stvaranja mogućnosti jasnoga obrazloženja postupaka i djelatnosti kako pojedinaca, tako i ustanova, udruga, vjerskih i dobrotvornih organizacija, poduzetničkih grupacija, ali, naravno, i upravnih, vladinih tijela i organizacija. Pri tome obrazlaže kako povjerenje predstavlja uvjerenost u odgovornost drugih, a vjerodostojnost je upravo jedan od alata da navedeno povjerenje ne bude izigrano. U tome svjetlu navodi i mnoge negativne primjere iz nedavnih, širom svijeta poznatih zlouporaba i pronevjera (tvrtke Enron, Parmalat, CBS i dr.). No, ujedno upozorava da vjerodostojnost neće apstraktno proizaći iz pukoga duha etičnosti i principijelnosti (čak i kad on doista postoji u znatnoj mjeri), već ju je potrebno neraskidivo vezati uz odgovornost i mehanizme tijela vlasti t.j. uprave. Miliar smatra kako vjerodostojnost valja uspostaviti na osobnoj, administrativnoj i organizacijskoj razini, uz jasno definirana prava i obveze svih čimbenika u nekome postupanju, a napose je vrlo važno da se u nekome lancu postupanja izbjegne i najmanja nevjerodostojna karika budući ona ruši cijelu konstrukciju vjerodostojnosti. Na žalost, nadalje upozorava, veza između vjerodostojnosti i upravljanja zapisima često nije prepoznata niti od strane javnosti, niti od samih službenika koji toj javnosti trebaju služiti. Sve češće stručnjaci za upravljanje zapisima (records manageri) i arhivisti, upravo koristeći pojedine afere, primjerima upozoravaju i naglašavaju važnost kvalitetnog upravljanja zapisima, odnosno nasušnu potrebu da se kreiranjem, zaštitom i upravljanjem zapisa bave profesionalci navedenih struka. Jedino oni i mogu uspostaviti dobar sustav upravljanja dokumentacijom, koji će, između ostalog, osigurati i vjerodostojnost. Autorica se nadalje pita ima li arhivistički opis ikakve veze s vjerodostojnošću, a poseban izazov za odgovor na to pitanje vidi u svjetlu činjenice da se pristup tom