ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 411
koncerna BMW, Arhiv koncerna Bayern, Zaklada Carl Zeiss, Siemensov arhiv te Arhiv poduzeća Krupp (kao primjer najstarijeg korporacijskog arhiva u Njemačkoj). Od britanskih korporacijskih arhiva spomenut je Arhiv kompanije Britanske telekomunikacije, Arhiv Zavoda za inženjerstvo i tehnologiju, Arhiv kompanije Mercer te Arhiv grupe HSBC (Hongkong and Shanghai Banking Corporation Limited), kao najznačajniji i najposjećeniji bankarski arhiv u svijetu. Najjači gospodarski arhiv u Sjedinjenim Američkim Državama jest Hagleyev muzej i knjižnica, čiji arhivski dio ima 10 tisuća dužnih metara i preko tisuću fondova (važno je spomenuti da američka tradicija ne razlikuje jasno arhive i knjižnice, bar kada je u pitanju zaštita kulturnog dobra i često ćemo arhivsko gradivo naći pohranjeno u knjižnicama ili muzejima). Od korporacijskih arhiva autorica nam predstavlja Arhiv IBM-a i Arhiv kompanije Ford. Na kraju, Kovačec zaključuje da postoji razlika između europske i američke tradicije u očuvanju gospodarskog gradiva. Dok se u europskoj tradiciji država ipak trudi imati nekog udjela u očuvanju gospodarskoga gradiva, američka tradicija sve prepušta poduzetništvu i građanskoj svijesti o tradiciji i povijesti. Osim toga, razvidna je i jedna tendencija: u današnjem globaliziranom društvu visoke tehnologije, relevantnu dokumentaciju za gospodarstvenu, ali i drugu povijest sve više stvaraju privatne multinacionalne kompanije, a manje upravna tijela. Posebno je važno spomenuti izlaganje Erica Ketelaara, profesora arhivistike sa Sveučilišta u Amsterdamu, koji je, u sklopu MATRA projekta, detaljno analizirajući Zakon o arhivskom gradivu i arhivima iz 1997., dao svoje viđenje i ocjenu arhivskog zakonodavstva u Hrvatskoj. Paralelne sjednice obuhvatile su sljedeće teme: »Zaštitu gradiva gospodarstva u novim uvjetima«, »Vrednovanje, obradu i opis arhivskog gradiva« i »Audio-vizualno gradivo gospodarstva«. Zaštita gradiva gospodarstva u novim uvjetima Marinko Vuković (Državni arhiv u Zagrebu) u svojem je izlaganju skrenuo pažnju na problem vrednovanja i kategorizacije stvaratelja iz gospodarskih područja. Vuković smatra da se do sada, u arhivističkoj literaturu, poklanjalo premalo pažnje takvim stvarateljima i značenju njihovoga gradiva. Vuković razlikuje vrednovanje na makro razini (ustanovljavanje, prema općepoznatim arhivskim kriterijima, koliki je značaj pojedinog gospodarskog subjekta na razini države, regije i lokalne zajednice) i vrednovanje na mikro razini (vrednovanje pojedinih dokumentacijskih skupina nastalih radom gospodarskog subjekta). Zakonom o arhivu i arhivskom gradivu gotovo svi gospodarski subjekti pripadaju u kategoriju privatnih stvaratelja gradiva pa tako državni arhivi nad njima imaju ograničenu moć represivnih mjera zaštite. Ante Galić (zamjenik predsjednice Trgovačkog suda u Zagrebu te voditelj Stečajnog odjela) govorio je o zaštiti arhivskoga gradiva nad kojima je proveden stečajni postupak. Ovo zanimljivo izlaganje ukazalo je na problematiku gradiva koje ostaje iza postupka stečaja, kao i na zakonske praznine u svezi ove problematike. Galić je spomenuo i Zakon o arhivu i arhivskom gradivu; po njegovom mišljenju
