ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 386
detalje o knjižarskom poslu kojim se bavio. Također, njegova je imovina dosta skromnija. 78 Iako nije uspio istisnuti svog konkurenta Allegrettija, Curtius Ubrarius ipak je značajno ime u ovom poslu, s kojim se susrećemo u vrelima sve do osamdesetih godina 16. stoljeća. Osobito su vrijedni točni podaci o količinama papira koje je dopremio i iznosima koje je za to primio. Tako je 29. siječnja 1561. Malo vijeće donijelo odluku o isplati 27 dukata i 24 groša knjižaru Curciu Troianu i to »zbog raznih knjiga koje smo primili od njega za potrebe Dvora. Knjige su od papira, sadrže ukupno 13.800 listova, a plaćene su po računu od osam groša za 100 listova. Tako je bilo i za prošlu godinu, kao što je za tekuću.« 79 S imenom knjižara Curcia opet se susrećemo početkom ožujka 1567. godine. 80 Malo vijeće odlučuje 8. ožujka da mu se isplati 35 perpera i četiri groša kao protuvrijednost za 5.300 listova u toliko knjiga, za potrebe [Kneževa] dvora, po računu od osam groša za svakih 100 listova. Imao je unajmljenu kuću za koju je plaćao 18 perpera 1586. godine, uz redoviti petogodišnji zajam. 81 Zajam je tekao redovito od kolovoza 1566., kad je plaćao 25 perpera, 82 pa možemo zaključiti da su mu vlasti smanjile najamninu kao dodatnu nagradu za uspješan rad. Curcio je ujedno odgojio novog knjižara, Silvestra Barletta, koji je radio kao šegrt u njegovoj knjižari. Zbog neraščišćenih računa među njima je dugo tinjao sukob, a rasplamsao se u ljeto 1567. Dok je Curcio optuživao svog nekadašnjeg štićenika za loše poslovanje i potkradanje, Silvestar je uzvratio optužbom da ga je majstor slabo plaćao i loše se brinuo o njemu tijekom naukovanja. Spor je službeno zabilježen u kolovozu te godine, kad su sporazumno izabrali tri suca, Talijana. U istrazi je ustanovljeno daje Curcio prethodno putovao u Veneciju kako bi dogovorio novu pošiljku knjiga. Njegov partner u Veneciji bio je knjižar Paolo de Furlanis. Spor između Curcia i Barletta eksplodirao je kad je Curcio, netom po povratku iz Venecije, pokazao nezadovoljstvo stanjem u poslovnim knjigama koje mu je pokazao Barletto. Sve je ipak riješeno sporazumno, uz Barlettovu isplatu odštete Curciu u iznosu od jedne zlatne škude i 21 groša. 83 Formalno otvoren u kolovozu 1567., spor je sporazumno okončan u siječnju 1568. Ostavlja po tri groša katedrali i crkvi na Dančama, sve pokućstvo ostavlja sluškinjama Milici i Stanuli, kao i svoju odjeću (neka se podijeli po pola). Dobio je miraz od nećakinje Anice, udovice Nikole de Polo sa Sipana, zvanog Naoković, a to ostavlja svećeničkoj bratovštini Sv. Marije (i miraz i drugo što treba dobiti od pokojnog Nikole). Svom duhovnom ocu, svećeniku Mihovilu iz Kotora, kapelanu iz katedrale, ostavlja pet perpera za gregorijanske mise. Allegrettiju je svećenik Marko Vitov dužan osam škuda. Tim novcem valja podmiriti njegove financijske legate iz ove oporuke, dok će ostatak poslužiti za mise. Sva preostala dobra Allegretti ostavlja spomenutoj svećeničkoj bratovštini Sv. Marije. Izvršitelji oporuke su članovi bratovštine i zdur Radoje. Njemu Allegretti ostavlja četiri dukata koje mu je inače ostala dužna Nika Kristićeva i to zbog prstena koji je Nika dobila na Allegrettijev račun. Test Not. sv. 43, f. llv-12r. 79 Cons. Min. sv. 46, f. 71v. m Cons. Min. sv. 48, f. 145v. Die VIII Mártii 1567. Capturn fuit de facienda apolitiam Curtio librario ipperperorum triginta quincpie et grossos 4 pro volare chartarum quinque mille tercentum in tot libris ad usum palatii, ad rationem grossos 8 pro quolibet centurio. Kl Benyovsky Latin, I., Zelić, D. Knjige nekretnina dubrovačke općine, sv. 2: 59. s2 Benyovsky Latin, I., Zelić, D. Knjige nekretnina dubrovačke općine, sv. 2: 75, 78 (ovdje navedena uplata od 27 perpera). 83 Div. Canc. sv. 152, f. 221v-222r.
