ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 379
ishod nije zatekao nespremna, u skladu s geslom koje redovito sadrže tadašnje oporuke: »Budite uvijek spremni, jer ne znate dan ni sat.« Kao čovjek od povjerenja često se navodi kao poslovni zastupnik dubrovačkih pučana, 34 a još se čuva i sadržaj nekoliko ugovora sklopljenih između njega i raznih lica. 35 Obimni sadržaj njegove oporuke mnogo govori o nekretninama koje je posjedovao na elafitskom otočju i u Župi Dubrovačkoj, o trgovačkim poslovima koje je vodio u Pugli, o raspolaganju različitim vrijednostima i o poduzetim potezima da bi se pobrinuo za više rođaka, no u tom dokumentu gotovo da nema traga o državnom poslu kojim se bavio radeći kao knjižar. 36 Vrijedno je ipak upozoriti na jedan legat u korist Ruska de Saraka kojemu je ostavio »jedan brevijar od dobrog papira, uvezan u oktav i pozlaćen«. 37 Važnost ove primjedbe vidi se iz činjenice da se kod tiskanih knjiga u 16. stoljeću koristi tanji i slabiji papir od onoga iz 15. stoljeća, dok su sve više zastupljeni manji formati: kvarto, oktav, šesnaesti (16°) i čak trideset drugi dio lista (32°), a samo izuzetno tiskalo se u folio formatu (2 0 ). 38 Vukašinovićeva oporuka napisana je 20. travnja 1527., u mjestu Postranje u Župi Dubrovačkoj, ali još 1528. i 1531. godine na sjednicama Malog vijeća raspravljalo se o njezinu izvršenju, pri čemu se za Vukašinovića redovito koristio izraz libraro. 39 U ovo vrijeme zabilježen je kao knjižar i Alojz, Aloysius librarius 1527. 40 dok se još početkom 16. stoljeća susretalo ime Ratka Bjeljanovića. 41 Poznato je daje u lipnju 1532. sklopljen državni ugovor s plemićem Ivanom Matijinim Kabogom kao knjižarom, ali svećenika Pavla Vukašinovića zapravo je naslijedio kao knjižar u službi dubrovačkih vlasti Talijan po imenu Sebastijan. U sljedećih dvadesetak godina uspješno je radio za dubrovačku vladu, dok se činjenica da u istom razdoblju djeluju dva knjižara često javlja i kasnije. Ta je promjena svakako nastupila brzo poslije Vukašinovićeve smrti, jer se nije moglo dopustiti da mjesto knjižara dugo ostane nepopunjeno. Sebastijanovo se ime spominje već 13. srpnja 1532., također na sjednici Malog vijeća, među ljudima kojima se ukazuje povjerenje i daje im se odgoda plaćanja 3 Tako je 15. listopada 1525. zajedno s plemićima Danijelom Nikolinim Restićem i Vickom Franovim Pucićem naveden kao staratelj djece krojača Ivana Radojevića (Cons. Min. sv. 35, f. 123v). Možda je Ivan bio potomak knjižara Živana Radojevića, što bi dodatno svjedočilo o povezanosti među dubrovačkim knjižarima. 35 DAD, Diversa Cancellariae (dalje: Div. Canc), serija 25, za razdoblje 1520.-1527. 36 DAD, Testamenta Notariae (dalje: Test. Not.), serija 10.1, sv. 34, f. 134v-137v. 37 ... an breviario in carta bona, ligato in 8" et indurata. Sudeći po tekstu oporuke, Rusko Saraka imao je brata Nikolu, kanonika, čiju je robu prodavao. Tada je kod Pavla Vukašinovića ostao Nikolin brevijar koji se nije mogao prodati, pa gaje Pavao svojom posljednjom voljom odlučio vratiti Rusku. 38 Katić, T. Stara knjiga. Bibliografska organizacija. Informacija. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2007., str. 22. Riječ je o zaključcima Malog vijeća od 28. veljače 1528., kad se dopušta izvršiteljima oporuke da prodaju dio Vukašinovićeva imanja kako bi ispunili njegove novčane raspoložbe, Cons. Min. sv. 35, f. 275r. Slično je 23. svibnja 1531., kad su nasljednici Marina Zuba podijelili oporučno neku imovinu s izvršiteljima oporuke »Pavla knjižara«, kako stoji u Cons. Min. sv. 36, f. 2I6v. 40 Cons. Min. sv. 31, f. 88v. Također Krekić, B. Miscellanea from the cultural life of Renaissance Dubrovnik, str. 144. 41 Krekić, B. Miscellanea from the cultural life of Renaissance Dubrovnik, str. 140, 144.
