ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 357

Znam da su domobranske časnike zatvarali u Mošinskoga ulici, a u kojoj kući ne znam. Ovo je bio najgori zatvor jer su tamo sve uhićene ubijali sjekirom. To mi je pričao jedan očevidac koji se nekim čudom spasio. Ljudi u logorima i zatvorima u ogromnoj većini nisu ni preslušavani nego su odvođeni u nepoznatom pravcu i ubijani. Naročito se klalo i ubijalo one koji su bili zatvarani u Novoj Vesi. Taj se zatvor svaki dan punio i svaku noć ispražnjavao. To na žalost i danas traje samo ne onako intenzivno kao stoje bilo u početku.«

37 No, budući da iskaz ovog svjedoka u gradivu nije datiran, ne može se utvrditi do kada su opisani postupci, prema prosudbi svjedoka trajali. Zanimljiv je i dio iskaza svjedoka, arhitekta Josipa Liebicha, bivšeg zastupnika HSS-a za grad Zagreb, o prilikama u gradu u to vrijeme, izdvojeno iz opširnijeg dokumenta: ». ..Svaka pa i najmanja denuncijacija bila je dovoljna da se ljudi i žene izvlače iz stanova i tako su se punili zatvori OZNE na Savskoj cesti, Petrinjskoj ulici, Novoj Vesi i bivšoj gestapovskoj zgradi na trgu Kulina bana. Ostali nesretnici punili su logorske prostore na Kanalu, na Mirogojskoj cesti, Prečko, Jankomiru i Maksimiru. Po skromnom se računa da je tih dana pohapšeno u samom Zagrebu oko 80.000 ljudi

38 od kojih veći broj je bez ikakvog suđenja, na najzvjerskiji način strijeljan u Maksimiru, Bukovačkoj šumi, Markuševcu i Novim Dvorima. Jureći kamioni svakodnevno su vozili ove nesretnike i nevine žrtve u smrt, na naš očigled, a da im se i '• 39 nije moglo pomoći

...«. Iako je ovaj primjer diskutabilan, pogotovo oko krivnje osoba koje se spominju u njemu i iako tema ovog rada nije cjelokupna situacija u Zagrebu 1945., navedeni primjer, kao i drugi citirani, mogu pomoći pri osvjetljavanju tadašnjih prilika kao i razumijevanju potrebe analize obrađenih dosjea osuđenika na smrt. Struktura osuđenika prema ostalim parametrima Ostali gradovi u Hrvatskoj nisu toliko zastupljeni u obrađenom fondu pa je broj njihovih osuda i pogubljenja znatno manji nego u glavnom gradu. Tako u Osijeku imamo 24 osude (3,36%), Varaždinu 23 osude (3,22%), Sisku 14 osuda (1,9%), HR HDA 1805. Zbirka preslika Krunoslava Draganovića o žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća, registrator 2, br. 7.16. Broj je stradalih prema Liebichovoj procjeni vjerojatno pretjeran. Procjena V. Žerjavića o gubicima Hrvata i Muslimana u NDH u Drugom svjetskom ratu i poraću koja se u znanstvenim krugovima drži za najpouzdaniju, pretpostavlja 99.000 stradalih (Muslimani - 29.000, Hrvati - 70.000), no to uključuje i teritorij koji danas ne spada pod Republiku Hrvatsku. Žerjavić priznaje kako je teško ocijeniti koliko je stradalih u samom ratu, a koliko u događajima na Bleiburgu, križnim putovima i raznim stratištima te pretpostavljeni broj dijeli na pola - dakle, oko 50.000 u poraću. Ako uzmemo daje taj broj približno točan, nevjerojatan je broj od 80.000 stradalih samo u Zagrebu. Žerjavić kasnije u knjizi navodi i drugu brojku navodeći kako je ukupan broj stradalih »kvislinga i kolaboracionista« oko 50.000 (između 3 i 4 tisuće četnika, 26.000 ustaša i 19.000 domobrana), a za jedan dio njih pretpostavlja da su ubijeni »u završnim borbama na austrijskoj granici«. Vidi V. Žerjavić: Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga, Zagreb, 1992., 77., 200. HR HDA 1805. Zbirka preslika Krunoslava Draganovića o žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća, registrator 3, br. 11.85.