ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 327

Iako je ideja vodilja Okružnice bila sasvim jasna i nedvosmislena, njena provedba u NDH nikad nije do kraja zaživjela, iako je bilo pokušaja pravovremenog reagiranja državnog aparata.

10 Jedan od filmova, čija je reklama u Hrvatskoj izazvala veliku kontroverzu, svakako je film Karla Rittera G.P.U. iz 1942. godine. Filmski redatelj Karl Ritter (1888.-1977.) u povijest njemačkog filma ušao je kao rodonačelnik novog filmskog žanra - tzv. Zeitfilme. Termin Zeitfilme označavao je one filmove koji su se bavili sadašnjim vremenom - vremenom u kojem je Njemačka bila u ratu ili se za njega pripremala. Dakle, Zeitfilm označava film čija je radnja smještena na front, a glavni su likovi vojnici sa svojim požrtvovnim pričama." Dakle, uz uobičajene muzičke komedije i velebne filmove iz njemačke povijesti, pravac koji je inaugurirao Ritter trebao je zaokružiti Weltanschaung filmskoga posjetitelja u Njemačkoj u vrijeme Trećeg Reicha. Njegovi najpoznatiji filmovi Verräter (Izdajica, 1936.), Patrioten (Domoljubi, 1937.), Pour le Mirite (Orden za zasluge, 1938.), Kadetten (Kadeti, 1939./1941.) i Stukas (Štuke, 1941.) već su i svojim zvučnim nazivima doslovno simbolizirali militarističke Zeitfilme, stoga i ne čudi njihova (svojedobna) velika popularnost. Gotov svi filmovi Karla Rittera bili su iznimno gledani u njemačkim kinima, a time i vrlo profitabilni.

12 Ipak, i Karl Ritter je, bez obzira na svoje filmove koji su sustavno veličali nacionalsocijalistički pokret i visoke nacističke dužnosnike (npr. Hermanna Göringa u filmu Pour le Mérite iz 1938.), čak bio predmet propagandnih rasprava Adolfa Hitlera i Josepha Goebbelsa. Tako je jednom prilikom zabilježeno da je, često nezadovoljan Ministrovom politikom na području filma, Führer kritizirao njemačke filmske redatelje. Ministar je Führern tada spomenuo kako Karl Ritter proizvodi »dobre nacionalističke filmove«. Führer je odgovorio: »Da, neki su domoljubni u općem smislu, ali niti jedan od njih nije Nacionalsocijalistički!«.

13 Ovakvo neslaganje oko filmova Karla Rittera možda je, na neki čudan način, svoj odjek našlo i u NDH. U studenom 1942. godine, u zagrebačkim se kinima prikazivao Ritterov film G.P.U. Međutim, njegova je najava u novinama u NDH izazvala poprilične probleme. Film pripada onoj skupini njemačkih filmova koji su se bavili antisovjetskom propagandom.

14 Danas naziv G.P.U. malo koga izvan uskog povjesničarskog kruga Da su se odredbe Okružnice i ozbiljno provodile, potvrđuje slučaj kažnjavanja zagrebačkog kina Croatia zbog reklamiranja fdma Posljednji dani Pompeja. Kino Croatia, smješteno u Ilici 31 (danas je to kazalište Kercmpuh), plakatu fdma dodalo je i zanimljiv podnaslov »Ljubav, razvrat, orgije«. Pročelnik Državnog izvještajnog i promidžbenog ureda kod Predsjedništva Vlade, dr. Vilko Rieger, odredio je da se zbog toga kino Croatia kazni globom od 5000 kn. Više o slučaju usp. prepisku Državnog slikopisnog zavoda »Hrvatski slikopis« Marijana Mikca i spomenutog dr. Vilka Riegera, od 9. 10. 1942. i 4. 11. 1942., u Hrvatskom državnom arhivu pod signaturom HR HDA 237. Glavno ravnateljstvo za promičbu pri Predsjedništvu Vlade Nezavisne Države Hrvatske, Opći spisi, IIIK/11, kut. 27. " Filmografiju Karla Rittera vidi u Rentschler 1996, str. 285. 12 Detaljne zarade njemačkih filmova iz doba Trećeg Reicha vidi u Appendixu knjige Welch 1983 (2006

2

), str. 269-270. 13 Leiser, 1974, str. 12. 14 Toj skupini prominentnih njemačkih antisovjetskih filmova pripadaju još SA-Mann Brand, Hitlerjunge Quex, Hans Westmar, Flüchtlinge, Um das Menschenrecht, Friesenot i Weiße Sklaven. Više o toj vrsti filmova vidi, npr. Courtade/Cadars 1975, str. 174.