ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 314
tičke probleme u toj najjužnijoj jugoslavenskoj pokrajini. U tom sustavu zabranjeno je sve što bi moglo dati bilo kakvo obilježje makedonskoj individualnosti, a istodobno se kroz razne »naučne teorije« dokazivalo i negiralo postojanje makedonskoga naroda. Iako su se ta dva naroda u Kraljevini SHS našla pod drugačijim položajem, tijekom vremena iskristalizirala se potreba za stvaranjem zajedničke platforme za borbu protiv nametnutog Vidovdanskog ustava koji je proklamirao centralističko i unitarističko uređenje države. Nastojanje Stjepana Radića i njegove Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS) na borbi za federalizam, u zahtjevu da se očuva povijesno-nacionalni individualitet Hrvatske i hrvatskog naroda, brzo je prodirao u najšire mase hrvatskoga puka. Međutim, stvaranje velikog hrvatskog nacionalnog pokreta pod vodstvom HRSS-a i Stjepana Radića nije prisililo vladajuće krugove oko Radikalne narodne stranke, Demokratske stranke i dvora da promjene svoju politiku centralizacije i unitarizacije države. Od tada postoje nastojanja HRSS-a i Stjepana Radića na stvaranju fronti ostalih naroda u Jugoslaviji koje bi bile dovoljno jake da prisile srbijanske faktore i dvor na potrebu revizije Vidovdanskog ustava. Prvu takvu priliku za pokušaj kontakta i pregovora s predstavnicima makedonskog naroda Stjepan Radić je imao u inozemstvu u Beču, kada je pokušaj internacionalizacije hrvatskog pitanja doživio slom, što je prisililo Radića da poradi na širenju svoga pokreta na ostale narode u državi. Na vanjskopolitičkom planu makedonsko je pitanje ostalo otvoreno i često je potresalo diplomatske odnose Kraljevine Bugarske i Kraljevine SHS. Nakon pokušaja sporazumijevanja što gaje pokrenula bugarska Vlada pod Aleksandrom Stambolijskim, nakon njegovog ubojstva što gaje proveo VMRO (Unutrašnja revolucionarna makedonska organizacija), odnosi su se znatno pogoršali. Makedonsko građanstvo i širi slojevi ostali su izolirani, pasivni i stalno sumnjičeni za »bugarizam«. Nema sumnje da je jedan njihov dio potpao pod utjecaj VMRO-a i pomagao njihove oružane upade i akcije u Makedoniji, dok se drugi, veći, znatno pasivizirao. Međutim i jedni i drugi postali su meta terora koji je Srbija provodila u Makedoniji, mnogi su uhićivani i na mnogobrojnim procesima osuđivani na dugogodišnju robiju. 1 Pogledati: Horvát, J. Politička povijest Hrvatske. 2. izd. Zagreb : August Cesarec, 1990. Banac, I. Nacionalno pitanje u Jugoslaviji : porijeklo, povijest, politika. Zagreb : Globus, 1988. Horvát, R. Hrvatska na mučilištu. Zagreb : Školska knjiga, 1992. Karaula, Ž. Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS) Stjepana Radića i crnogorski federalisti. Prilozi (Sarajevo). 36(2007), str. 69-91. Kulundžić Z. Atentat na Stjepana Radića. Zagreb : Stvarnost, 1967. Šitin, T. Prodor i pobjeda HSS-a u Dalmaciji (1923-1928). Radovi Zavoda za hrvatsku povijest (Zagreb). 32-33(1999-2000), str. 309-320. Išek, T. Aktivnosti hrvatskih stranaka u BiH u izborima 1923. godine. Prilozi (Sarajevo) 3(1967), str. 127-145. Janjatović, B. Karađorđevićevska centralizacija i položaj Hrvatske u Kraljevstvu (Kraljevini) SHS. Časopis za suvremenu povijest (Zagreb). 27, 1(1995), str. 55-77. Katardžiev, I. Makedonsko nacionalno pitanje. Zagreb : Globus, 1983. Istorija makedonskog naroda. Knjiga treća. Beograd : Institut za nacionalnu istoriju - Skoplje, 1970. Apostolov, A. Manifestacije makedonske nacionalne individualnosti u Kraljevini Jugoslaviji. Jugoslavenski istorijski časopis (Beograd). 3-4(1970), str. 7187. Vlahov, D. Memoari. Skoplje : Nova Makedonija, 1970. Doklestić, Lj. Kroz povijest Makedonije. Zagreb : Izabrani izvori, 1964.
