ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 310
onog dana, kad se isti svjedok s gospodinom PetriČevićem vraćao kući od gospodina Domjanića, 18 PetriČević svjedoku rekao: »Neće biti nikakvog suda nad mojom ženom, nego će doći pilar pod brdom i zaklati je!« Na ovo je isti svjedok Franji Petričeviću odgovorio: »Iz toga neće biti dobra!« I po drugi put je PetriČević istom svjedoku rekao govoreći: »Beste lélek kurvin sin, hoćeš li da tebe včinim kaj sam njoj nakanu?« 19 O ubojstvu prije rečenog Jurja Gregoroczija, počinjenog od strane prije rečenog PetriČevića i njegovih pomagača, rekao je da zna, a o Mihiću daje čuo, jer je tada bio Petričevićev sluga. Treći svjedok, poštovani gospodin Toma Palffy, star oko četrdeset godina, župnik Crkve svetog Jurja, osnovane u Donjoj Stubici, objavio je da očisti svoju savjest, da zna: da mu je rekao prije rečeni prvi svjedok, odnosno, David Safarić, da prije rečenoj gospođi Katarini Keglević kaže ono što je njemu PetriČević objavio, da se pošteno ispovjedi, jer da se možda kasnije više nikad neće ispovjediti. Kad je ovo svjedok gospođi rekao, ona ga je zamolila da za nju PetriČevića, njenog gospodina i muža, moli, obećavajući Petričeviću priznati određenu novčanu svotu, do sto rajnskih florena, ako joj poštedi život. Svjedok je to i učinio, te za gospođu kod istog Franje PetriČevića na koljenima molio i preklinjao. A PetriČević je svjedoka samo ismijao i po kući amo tamo vukao. 20 Zaključak Franjo PetriČević je zahvaljujući neučinkovitosti sudskog sustava Habsburške Monarhije izbjegao odgovarajuću kaznu za dva dokazana ubojstva osoba iz plemićkog staleža, od kojih je jedna bila njegova vlastita supruga, barunica Katarina Keglević. Tekst iskaza triju svjedoka njenog ubojstva jasno predočava karaktere ljudi različitih staleža, pa čak i doslovce navodi neke njihove riječi te nam tako pruža ono što arhivski spisi obično uskraćuju. Vrijedi istaknuti daje u tekstu očuvana lingvistička građa značajna kako za funkcionalni hrvatsko-ugarski latinizam, tako i za govornu varijantu kajkavskog, podložnu inojezičnim utjecajima. Majka Franje PetriČevića, Ana, bila je rođena Domjanić. Inače, taje plemićka obitelj imala posjede na području Donje Stubice. |y Zvjerska dušo, kurvin sine, hoćeš li da tebi učinim što sam njoj nakanio? 20 Iako su Petričeviću zbog ubojstva supruge po onovremenom običaju bila oduzeta sva imanja, kazna ipak nije bila dosljedno provedena jer su imanja umjesto svojti ubijene na kraju pripala svojti ubojice. Naime, PetriČević je prije izricanja presude svoja imanja bio ustupio sestrinom mužu Franji Oršiću, u zamjenu za dobro Petrovinu u Turopolju. Kralj je tu zamjenu praktički potvrdio kad je Franji Oršiću izdao darovnicu za ta imanja, koja je ipak neposredno prije dao konfiscirati. Petričeviću je pak dozvoljeno da koristi imanje Stubicu, uz obavezu daje, ako ne bude imao muških potomaka, oporučno ostavi Oršićima. Kad je PetriČević 22. ožujka 1662. godine umro, knez Franjo Oršić se za svaki slučaj pobrinuo da mu Petričevićeva kći jedinica Barbara ne smeta u potraživanju Petričevićevih imanja pa ju je smjestio u samostan Skofija Loka i prisilio da se zaredi i odrekne svih prava na očevinu. Usporedi: Oršić Slavetički, A. Rod Oršića, Zagreb, 1943., str. 25-27.
