ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 252
dvojica ugarskih baruna: nitranski biskup Ladislav i magistar Saracen, knez pečujske komore koji su kao kraljevi povjerenici (nuncii serenissimi principis domini Lodouici dei gratia regis Vngarie visitatores regnorum Dalmacie et Croacie), umjesto kralja (in persona regie maiestatis), u Hrvatskom kraljevstvu s njegovom punom ovlascu (cuius plena auctoritate) i po njegovu nalogu, provjeravali kraljevska prava na osnovi sadržaja kraljevskog registra. Sami povjerenici, kao izdavači isprave, u naraciji kažu da su oni kraljevski registar dobili iz kuće i komore Njegova veličanstva. Također navode da su taj registar sastavila petorica ugarskih baruna i dvadesetčetvorica prisežnika. Isprava opisuje postupak provjere vlasništva jednog od posjeda na navedenom području. Kaže se da su predstavnici roda (generatio) Čudomirića došli pred povjerenstvo te da su donijeli jedan privilegij (littere privilegiales) kliske općine iz koje je vidljivo - navode povjerenici - da rod Čudomirića drži posjed Obrov temeljem kupnje (titulo emptionis). Isprava zatim kaže da, budući da je kupnja posjeda potvrđena dugotrajnim korištenjem i da ga rečeni plemići u mirnom posjedovanju uživaju, kao i da ime posjeda Obrov nije pronađeno u kraljevskom registru, povjerenici su u ime kralja navedene plemiće ostavili u istom stanju da isti posjed i dalje ostaje u njihovom pravu uživanja i korištenja. Inače djelovanje kraljevih povjerenika Ladislava i Saracena zabilježila je isprava izdana 10. lipnja 1370., kada na hrvatskom saboru u Podgrađu kod Benkovca Filip iz Zadra traži da mu se na temelju darovnica kralja Ludovika i bana Ivana Ćuza koje donosi na uvid povjerenstvu, priznaju prava kakva uživaju hrvatska praplemena. 54 Iz ovih dokumenata proizlazi da sedamdesetih godina XIV. st. po južnim krajevima kraljevstva djeluju kraljevi povjerenici provjerajući na skupštinama stanje kraljevskih prava. Sa sobom imaju kraljevski registar i prema njegovu sadržaju (iuxta tenorem registri regalis de domo et camara sue maiestatis nobis assignati), u koji su bile upisivane kraljevske povlastice koje se odnose na posjede, ali i sloboštine i sve druge povlastice koje proistječu iz kraljevske ovlasti, provjeravaju one »sumnjive« posjede, ali rješavaju i druge poslove. No, postavlja se pitanje što registar koji se spominje u dokumentu iz 1370. sadrži, kao i tko je i kada sastavio registar za Dalmaciju i Hrvatsku. Sami vizitatori, pak, u ispravi koju izdaju predstavnicima roda Čudomirića jasno kažu da oni sa sobom nose kraljevski registar povjeren im iz kraljevske komore koji su nekoć sastavila petorica ugarskih baruna i dvadesetčetvorica prisežnika Hrvatskog kraljevstva. Dakako, s obzirom na poznati tijek zbivanja u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu za Anžuvinaca kao i na temelju zabočkog slučaja okolnosti nastanka kraljevskog cjuasdam Hieras priuilegiales comunitatis Clisie in quibus inter alia vidimus contineri quod predicta possessio Obrou prescriptis nobilibus emptionis titulo dinoscitur pertinere. Verum quia huiusmodi emptio possessionaria ex serié eiusdem litere priuilegialis antiquata erat prefatosque nobiles in pacifico dominio ipsius possessionis Obrou reperiebantur nomenque ipsius possessionis Obrou in prefato registro regali non inueniebatur, idea nos in persona regie maiestatis pretitulatos nobiles in eodem statu in dominio eiusdem possessionis Obrou relinquimus permanere. Presentes autem propter absenciam maiorum sigillorum nostrorum sigillis nostris anullaribus fecimus consignari. Datum in villa Zewerych in contrata Kamicouzew antedicta, in festo Inuentionis sancte Crucis, anno domini millessimo trecentesimo septuagesimo. (sign. Kaptolski arhiv Split, sv. 64, 81-82). 54 CD XrV, str. 268-269.
