ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 248

šće kao odgovor na zaprimljeni nalog, također jc sastavljao svjedočanstvo o reambulaciji i statuciji te ga pohranjivao u svom arhivu. Ako se vratimo navodima iz kraljevskog registra u vezi s darovanjem posjeda Zaboka Petru Nuzlinovu, čini se da upravo u osobama vojvode Tome i magistra Petkova treba prepoznati kraljeva (homo regius), odnosno kaptolskog čovjeka (homo capituli fidedignus) koji su po kraljevu nalogu obavili ophodnju posjeda (reambulatlo) pred suseljanima i sumeđašnicima i uvođenje u posjed (statutio) te o tome podnijeli izvješće kralju Karlu. S obzirom da Toma nosi naslov vojvode, mogao bi biti kraljev (Karlov) čovjek predložen među uobičajenom dvojicom ili trojicom kraljevih ljudi, a magistar Petkov mogao bi stoga biti kaptolski čovjek koji također nosi naslov koji odgovara osobi zaduženoj da napravi izvješće, a to su radili kanonici kaptola koji je bio locus credibilis. Očekivati je daje Petkov bio kanonik Zagrebačkog kaptola, ali ga u suvremenim dokumentima nismo pronašli, dok se u isto vrijeme često u ispravama spominje transilvanski vojvoda Toma kao čovjek od kraljeva povjerenja.

37 Stoga bi možda upravo on bio osoba koja je uz Petkova obavila ophodnju posjeda Zaboka i uvođenje u posjed Petra Nuzlinova. Nije jasno kakvo je bilo izvješće koje su kralju Karlu dostavili vojvoda Toma i magistar Petkov i je li uopće ono bilo priloženo u kraljevski registar. No, s obzirom da su njihova imena zabilježena u kraljevskom registru pretpostavljamo da je darovanje posjeda Zaboka bilo okončano. Ipak, ne znamo je li bila izdana i svečana povlastica sa svim vanjskim i unutarnjim značajkama kakve se očekuju da ima littere privilegiales. Zbog datiranja po svetkovinama kakvo su imale darovnice izdane u obliku littere patentes i to prije reambulacije i uvođenja u posjed čini se da je upravo na temelju takve isprave načinjen upis u registar koji je datiran ... in octauis festi beatorum Petri et Pauli apostolorum. Naime, po okončanju postupka darovanja koji uključuje propisano uvođenje u posjed littere privilegiales se datiraju - kako smo naprijed napomenuli - tako daje nadnevak izražen more Romano}* Općenito, isprave s popisanim međama i ophodnjama (littere reambulatorie) bile su posebno čuvane. Tako je u jednom dokumentu zapisano da su se popisi granica posjeda čuvali kao littere clause i to s dva pečata (in quodam registro clauso duobus sigillis) dvojice sudaca koji su bili određeni za njihovo utvrđivanje u konkretnom slučaju.

39 Kao littere clause šalju se i izvješća o izvršenim reambulacijama nalogodavcu

40 koja sadrže zapisane međe 41 a nazivaju se i littere privilegiales.

42 Da se kaptolska izvješća nazivaju i littere privilegiales izričito se kaže upravo u jednoj Ludovikovoj ispravi koja pak na temelju kaptolskog izvješća obavlja i potvrđuje CD X, str. 26, 38, 39, 169, 212, 224, 362, 459, 558. Tako je npr. Sigismundova darovnica Hermanu Celjskom za grad Varaždin izdana kao littere patentes datirana ...in vigília festi assumpcionis virginis Marie /14. kolovoza/ (CD XVIII, str. 247), a njezina potvrda u obliku littere privilegiales ima nadnevak izražen na sljedeći način ... c/uinto idus septembris 19. rujna/ (CD XVIII, str. 366). CD XVIII, str. 222. Vidi: CD XVIII, str. 363, 365. Čitav niz kaptolskih izvješća kao littere reambulatorie poznat je danas. Tako npr. CD VI, str. 177-179. et passim. CD XVI, str. 103.