ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 134

predlaže teoriju paralelne provenijencije, dopuštajući da se identificiraju dva ili više tijela, svako smješteno u drugi kontekst, odatle pridonoseći provenijenciji zapisa, čak i onda kad su uključena u različite vrste aktivnosti, npr. u nastanak ili kontrolu zapisa.

12 Još je problematičnije pitanje stvaratelja interaktivnih dokumenata i dokumenata povezanih hipervezama. U našem digitalnom svijetu tekstovi postaju hipertekstovi, koji ponovno nastaju (rekonstituiraju se) tijekom čitanja, čineći tako čitatelja autorom.

13 Digitalni zapisi sve više i više nastaju u interaktivnom dijalogu između organizacije i klijenta, navodeći kupca ili građanina da postane sudionikom poslovne funkcije tijekom koje nastaje zapis, tj. da postane sustvaratelj zapisa. U našem digitalnom svijetu, interaktivnom i hipertekstualnom, ovaj društveni i kulturološki fenomen sustvarateljstva upućuje na promjenu tradicionalne paradigme o organskoj prirodi zapisa i načela provenijencije. Ovi zapisi mogu biti održavani na serveru organizacije, tako da budu dostupni sustvaratelj ima. Promjena paradigme omogućit će nam da ponovno razmotrimo granice između javnoga i privatnoga arhivskog gradiva. Oboje su dijelovi šireg konteksta, privatno gradivo nadopunjuje i podupire javno i vice versa. Hrvatski Zakon o arhivskom gradivu i arhivima to prepoznaje u širokom nizu odredaba koje se odnose na privatno arhivsko gradivo. Važnost privatnoga arhivskoga gradiva prepoznata je i u arhivskoj politici koja obuhvaća kanadski koncept totalnih arhiva te drugim akvizicijskim politikama koje prihvaćaju depozite pojedinaca i privatnih organizacija. Kao što kaže Izvješće o arhivima u proširenoj Europskoj Uniji {Report on archives in the enlarged European Union): Memorija društva ne nalazi se samo u arhivskim službama (servisima), već i na središnjem računalu mreže, stvarajući okvire lokalnih, regionalnih i nacionalnih memorija i povijesti, ali također povijesti i identiteta političkih, religijskih i drugih društvenih grupa, kao i živih povijesti pojedinaca i obitelji. Ljudi surađuju u prikupljanju, čuvanju, opisivanju i obogaćivanju kulturnih memorija. U ovakvim kooperativnim zajednicama uloga arhivista 21. stoljeća razvit će se u ulogu posrednika i suoblikovatelja kulturnih memorija.

1 Internet je povećao mogućnosti povezivanja privatnoga i javnoga arhivskoga gradiva. Jedan od mnogih primjera je Projekt povijesti veterana (Veterans History Project) Kongresne knjižnice. Donositelji zakona kojime je uspostavljen ovaj projekt 2000. godine, rekli su da veteranske povijesti »mogu obogatiti povijest naše nacije i njezinih ljudi kroz prenošenje njihovih pamćenja« i da 12 Hurley, C. Parallel Provenance: (1) What if Anything is Archivál Description?. Archives and Manuscripts. 33., 1(2005), str. 110-145. 13 Poster M. What's the Matter with the Internet? Minneapolis : University of Minnesota Press, 2001., str. 188. 14 Report on archives in the enlarged European Union (European Communities, Luxembourg 2005), 129. Dostupno također na adresi: http://ec.europa.eu/transparency/archival_policy/docs/arch/reportarchives.pdf.