ARHIVSKI VJESNIK 50. (ZAGREB, 2007)
Strana - 31
kog razvoja i opće društvene povijesti. Prikupljeni podatci ukazuju i na daljnu potrebu obrade te povezivanja gradiva istih stvaratelja kod raznih ustanova. Zaključak U publikaciji Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske prikazano je, na najvišoj razini opisa, u razredbenom/klasifikacijskom sustavu, arhivsko gradivo Republike Hrvatske pa je ta publikacija postala svojevrsni »katastar« ili »registar« arhivske kulturne baštine i temeljno arhivsko pomagalo za pretraživanje arhivskoga gradiva koje se čuva u hrvatskim državnim arhivima i izvanarhivskim ustanovama. Publikacija se strukturom i načinom prikaza podataka nadovezuje na Pregled iz 1984. U novom Pregledu znatno je povećan broj prikazanih jedinica, ažurirani su podatci za brojne već prije prikazane fondove i zbirke te je pojačan intenzitet opisa pojedinih jedinica. Tako su s krajem 2005. godine zabilježena i iskazana ukupno, u svim arhivima i prikazanim nearhivskim ustanovama, 15.937 arhivska fonda i zbirki za razdoblje od kraja X. pa sve do kraja XX., odnosno u pojedinim slučajevima početka XXI. stoljeća. Brojnošću iskazanih opisnih jedinica ovaj Pregled učinio je veliki pomak u samostalnom iskazivanju konteksta arhivskoga gradiva, odnosno točnijem utvrđivanju pojedinih stvaratelja, mogućnosti povezivanja iskaza stvaratelja kod raznih ustanova, a time i napredak u cjelovitijem iskazu postojećeg gradiva. Utvrđivanjem velikog broja najrazličitijih stvaratelja, njihovih naziva te graničnih godina postojanja ostvaren je i doprinos proučavanju povijesti institucija kao jednoj od zadaća arhivske djelatnosti. Putem velikog broja podataka koje donosi ovaj Pregled omogućit će i analizu mnogih drugih područja arhivske djelatnosti od preuzimanja arhivskoga gradiva, vrednovanja pojedinih stvaratelja, objedinjavanja arhivskog gradiva istih stvaratelja, sređivanja i oblikovanja arhivskih fondova i zbirki do načina i uvjeta korištenja arhivskih izvora. Širokim pregledom postojećeg arhivskoga gradiva Pregled bi trebao omogućiti brže i cjelovitije korištenje velikog bogatstva arhivskih zapisa koji se čuvaju u našim arhivima i pojedinim nearhivskim ustanovama kao izvor informacija za brojne istraživače. Na realizaciji ovoga velikoga projekta, koji postaje i osnova za daljnju stručnu obradu i opis arhivskoga gradiva koje se čuva u hrvatskim državnim arhivima i izvanarhivskim ustanovama surađivao je veliki broj arhivista. U njemu je obuhvaćen i rad ranijih generacija arhivista koji su radili na obradi arhivskih fondova i zbirki. Bez toga ogromnoga napora više generacija arhivskih djelatnika ne bi bilo moguće realizirati ovaj pothvat.
