ARHIVSKI VJESNIK 50. (ZAGREB, 2007)

Strana - 223

PRIKAZI I RECENZIJE Der Archivar, 59, 3-4(2006); 60,1(2007) Treći broj časopisa u 2006. godini posvećen je arhivima u Essenu i uz nedostatak osoblja, njihovom najvećem problemu, nedostatku prostora. Od 2002. rješenje se traži u dogovoru s gradskom upravom, i iako se radilo o vremenski dugotrajnom procesu, neki su prijedlozi već prihvaćeni i u fazi su realizacije. Gradski arhiv u Essenu (o kojem prvi pisani zapis potječe iz 13. st.), preseljen je prije 40 godina iz Gradske vijećnice u stan rabina u sklopu stare sinagoge koju su tijekom Drugog svjetskog rata nacisti zapalili, a grad nakon završetka rata kupio. Budući da su spremišta zgrade prenatrpana, gradsko je vijeće odlučilo da se arhiv preseli u prostraniji objekt bivše škole izgrađene 1906. (spomenik kulture na Bismarckplatzu). U podrumu i prizemlju bit će smještene funkcionalne prostorije (čitaonica, predavaonica, uredi, laboratoriji), a ostatak zgrade bit će pretvoren u spremišta za 17.000 d/m gradiva (K. Wisotzky, Das Stadtarchiv Essen). Sličnu sudbinu doživio je i Njemački muzej plakata u Essenu. Muzej, utemeljen 1969., spada u najveće zbirke plakata u Europi (340.000 plakata od sredine 18. st. do danas). Kako je zbirka rasla, nedostatak spremišnog prostora ugrozio je i sam opstanak muzeja. Konačno, 2004. godine odlučeno je da se zbirka preseli u prostorije Zollvereina, bivše koksare koja se nalazi na listi svjetskog kulturnog blaga pod zaštitom UNESCO-a, a u čijim se halama pod pokroviteljstvom grada Essena održavaju mnogobrojna kulturna i znanstvena događanja (R. Grohnert, Deutsches Plakat Museum Essen (DPM)). Ne samo gradski, već i crkveni arhivi bore se s nedostatkom prostora. Površinski najmanja biskupija u Njemačkoj, Biskupija u Essenu, osnovana je 1958. godine. Arhiv biskupije smješten je u zgradi biskupijskog ordinarijata (2.000 d/m), ali zbog problema s prostorom zatražio je dodjelu vanjskog spremišta, na što biskupija još nije reagirala (U.R. Kanther, Das Bistumarchiv Essen). U četvrtom broju razrađuje se gotovo nezaobilazna tema svakog broja Archivara tijekom posljednja dva desetljeća, projekti digitalizacije i pohrane elektroničkih zapisa. Uri ich Nieß, Michael Wettengel i Robert Zink (Digitalisierung von archivischem Sammlungsgut. Empfehlung der Bundeskonferenz der Kommunalarchive beim deutschen Städtetag), na primjeru njemačkih gradskih arhiva razrađuju opće preduvjete, tj. financijske, kadrovske i tehničke pretpostavke za digitalizaciju arhivskoga gradiva. Prema autorima, najteži je zadatak, i uopće glavni preduvjet svakog takvog projekta, analiza postojećeg stanja arhivskoga gradiva te zahtjeva i očekivanja korisnika, a na temelju koje se onda pristupa izradi plana i programa digitalizacije. Takvi projekti osiguravaju pristupačnost gradiva, brzinu u pronalaženju potrebnih podataka i izradi preslika te zaštitu originala, ali zahtijevaju i održavanje tehničke opreme i digitaliziranog gradiva, redovitu migraciju na nove