ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 28

menata, pa i onih koji su u literaturi poznati kao rapski falsifikati. U ovom prvom, i zasad jedinom poznatom, svesku Paškog diplomatarija kao zadnja priložena jest isprava na pergameni koju je Ruić našao u rapskoj riznici. Protest je to rapskog sindika Hermolaja de Hermolaoa od 19. rujna 1372. uložen zbog priključenja paškog kneštva, ali i Novalje Zadru. 1 Za Ruića, oni su bili važno svjedočanstvo za prošlost njegova otoka. Nije ulazio u njihovu valorizaciju, nego ih je uredno, u skladu sa svojim vremenom i obrazovanjem, upisao u ono što je držao važnim dokumentima za svoj otok. Drugu skupinu dokumenata izuzetno važnih za povijest Paga predvodi privilegij kralja Bele IV. Pažanima, isprava nazivana Magna charta Paga, a koju Ruić određuje kao Privilegium speciosissimum concessum Paghensibus a rege Bela IV. 42 Dakle, Ruić ovu povlasticu smatra posebno vrijednom. Navodi da ju je preuzeo iz apografa, što znači vjerodostojne kopije (ex apographo c. 1718. ex authentico apud Mirchovich). Tako, naime, Ruić odčitava ono što je u ovjeri pri prijepisu 1718. naveo notar Kristofor Mirković, koji kaže daje dva slična primjerka, jedan koji je notar Kristofor Bilinić prepisao i ovjerio i drugi koji je pronašao kod primicerija i kanonika Antona Mirkovića, sravnio i prepisao 20. travnja 1718.

43 Ovaj privilegij izazivao je mnoge nesuglasice u historiografiji. Posebnu mu je pozornost posvetio S. Antoljak trudeći se dokazati njegovu autentičnost.

44 Isprava je to koja bi trebala Pagu biti potvrda samostalnosti koju je dobio od ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. za tobože pruženo utočište pri bijegu pred Tatarima. No, M. Suić je u svojoj monografskoj obradi paške povijesti izrazio čuđenje zašto se Pažani pri ponovnom dolasku u »vlast Venecije zajedno sa Zadrom i Rabom ... nisu pozvali u odbranu svoje samostalnosti na Belin privilegij, koji su tek prije tri mjeseca bili dobili.«

45 N. Klaić ovu Belinu povlasticu uvrštava među tzv. paške falsifikate,

46 skupa s još nekima koje donosi Ruić u Paškom diplomatarija. Radi se o dokumentu od 23. listopada 1376. kada pred kraljem Ludovikom paški poslanici iznose optužbe potiv Zadra.

47 Uz regestu koja glasi Privilegium regis Ludovici quo Paghenses liherantur a dominio Jadrensium i nalazi se ispred teksta isprave na margini je navedeno daje Ruić prijepis napravio prema primjerku iz splitskoga kaptolskog arhiva (ex arehivio capituli Spalatensis), i to iz ovjerene kopije - transumpta splitskog kaptola učinjenog 14. travnja 41 Legum, statutorum, str. 71-75; CD XIV, str. 435-437. 42 Legum, statutorum, str. 19-23; CD IV, str. 220-222. 43 Legum, statutorum, str. 22-23. 44 Antoljak, S. Pitanje autentičnosti paške isprave. Starohrvatska prosvjeta (Zagreb). III, 1(1949), str. 115-142; Isti; Još nešto o paškoj ispravi. Starohrvatska prosvjeta (Zagreb). III, 2(1952), str. 183186. Antoljak se osvrće na sva dotadašnja mišljenja o ovoj paškoj ispravi. 45 Suić, M. Pag, str. 39. 46 Klaić, N. Paški falsifikati, str. 43-53. 47 Legum. statutorum, str. 68-69; CD XIV, str. 238-239.