ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 280

Teška je bolest zahvatila Vilima, no mislili smo da će i nju s optimizmom i lakoćom prevladati. Nismo ni vjerovali daje on tako teško bolestan, jer je bio i u toj bolesti pun nade, optimizma i strpljivosti te smo očekivali da će se opet pojaviti na svojemu radnome mjestu. No, ono što nismo mogli predvidjeti ni prihvatiti, bila je kruta stvarnost - umro je, istina smireno, ali izmučen bolešću, 12. svibnja 2006. u naponu životne dobi kada je mogao najviše pružiti, sa svega pedeset i četiri godine života. Rekli bismo malo, ali ako se život mjeri kvalitetom, a ne dužinom i brojem godina, onda je Vilim doista ispunio svoj život bogatstvom, radom i plodnim djelima. Od svojeg su se kolege oprostili svi arhivski djelatnici, brojni kulturni i prosvjetni suradnici, a stigli su i brojni izrazi sućuti kako njegovoj obitelji, tako i našem Arhivu - od Ministarstva kulture RH, brojnih arhivskih i javnih ustanova, kao znak da smo ga voljeli i daje njegova smrt težak gubitak za sve nas. Njegove brojne arhivske inventare i evidencije o gradivu te druge radove iz struke i povijesti, koristit će mnoga pokoljenja, čuvajući njegovo djelo kao trajnu baštinu i svjedočanstvo. U Državnom arhivu u Osijeku i cijeloj hrvatskoj arhivskoj službi imali smo u Vilimu izvrsnog djelatnika i prijatelja te je njegova smrt nenadoknadiv gubitak za sve nas. Ovom se prigodom zahvaljujemo našem kolegi i suradniku Vilimu Maticu na svemu što je učinio za nas, za arhivsku službu, za grad Osijek i cijelu Hrvatsku. Njegovoj supruzi, djeci Anamariji i Ivanu te rodbini izražavam u ime djelatnika Državnog arhiva u Osijeku i svih arhivskih zaposlenika Republike Hrvatske, kao i u ime Ministarstva kulture, iskrenu sućut i uvjerenje da će lik i djelo kolege Vilima ostati u trajnoj uspomeni, a njegovi radovi i djela živjet će kao trajna baština. Neka mu Gospodar Života i Smrti podari vječnu radost! Stjepan Sršan