ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 273

Pisma su kvalitetno otisnuta (cjelokupan grafički dio posla odrađen je na zavidnoj razini) tako da korisnik bez ikakvih problema može i izravno iščitati njihov sadržaj. Svako je pismo opremljeno prijepisom, prijevodom i komentarom što uvelike olakšava njihovo razumijevanje. Pored spomenutog, publikacija je opremljena i abecednim kazalom korespondenata čiji se dopisi čuvaju u fondovima i zbirkama Državnog arhiva u Zagrebu što dodatno podiže njezinu vrijednost jer čitatelj, pored tiskom objavljenih pisama, ima mogućnost za pronalaženje željena gradiva unutar šireg opsega, odnosno unutar ukupnog fundusa korespondencije koja se čuva u spomenutoj ustanovi. Ako je tiskanje ovakvih i sličnih publikacija u kojima se nastoji prikazati »izbor« iz određene tematike ili cjeline pomalo nezahvalan, jer autori u spomenuti posao moraju unijeti veliku dozu subjektivnosti nastojeći »pogoditi« ukus ili interese javnosti, uspjeh je veći kada se posao odradi dobro. Ova je publikacija jedan od takvih primjera. Mario Stipančević Nougaret, Ch., Galland, B. Les Instruments de recherche dans les archives. Paris : Direction des Archives de France, 1999. Priručnik Obavijesna pomagala u arhivima objavila je 1999. godine Direkcija arhiva Francuske. Djelo možemo smatrati nastavkom teoretskih razmatranja o cjelokupnim aktivnostima arhiva koje je Direkcija nastojala poticati, a koja su rezultirala ranijim izdanjima Francuska arhivistička praksa (La pratique archivistique francaise) 1994. i Pravo arhiva (Droit des archives) 1996. Ova dva djela danas su temeljna u arhivističkoj zajednici, a prema uvodnim riječima direktora Arhiva Francuske, i priručnik Obavijesna pomagala u arhivima ima jedini zadatak služiti javnosti te omogućiti i olakšati pristup velikom bogatstvu arhiva. Izrada obavijesnih pomagala predstavlja jednu od osnovnih zadaća svakog arhiviste što u uvodniku napominju autori priručnika Christine Nougaret i Bruno Galland. To je uostalom definirano još 1921. Pravilnikom o departmanskim arhivima, a potvrđeno dekretom broj 79-1037 iz 1979. U Francuskoj je ta zadaća, dakle, bila predmetom brojnih propisa, no već duže vrijeme nije bila obrađena sintetički, te se autorima učinilo potrebnim izraditi studiju o obavijesnim pomagalima. Osnovna tema priručnika obrađena je kroz sedam poglavlja. Prvo poglavlje bavi se poviješću obavijesnih pomagala u Francuskoj i prvim pokušajima standardizacije arhivističkog opisa u XIX. st. Predstavljeni su specifični standardi korišteni za opis gradiva u XX. st. sve do pojave međunarodne norme za arhivi-