ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)
Strana - 26
gija slijedi kratak sažetak paške povijesti naslovljen Compendium status antiqui insulae Paghi ]1 s popisom događaja od 988. do 1249. te Exemplum alterius annotationis quae reperitur in uno quinterno de anno 1408. 18 Sve to potvrdio je notar Kristofor Bilinić 6. prosinca 1706. Iz Lučića je, s točnim navodom knjige (/.) i poglavlja (c), Ruić preuzeo tekst Krešimirove darovnice za Maun s regestom koja glasi: Donatio insulae Maun districtus Paghensis monasterio S. Grisogoni Jadrae. ]9 Potom Ruić donosi prijepis isprave kojom paška općina daruje samostanu sv. Mihovila na Susku samostan sv. Petra na Iloviku 20 s regestom Donatio insularum sancti Petri de Nembo districtus Paghensis monasterio sancti Michaelis de Sansego. Određuje ju kao ovjerenu notarsku kopiju (exemplum) koju on prepisuje iz pergamené (sumptum ex pergamena) i koja se čuva u riznici u Rabu (asservata in sanctuario Arbensi). Očigledno je da je Ruić ovaj prijepis načinio iz autentičnog prijepisa s početka XIV. st. koji je pak načinjen prema prijepisu iz 1291. godine. Ruić je precrtao znak rapskog notara Zambonina de Rodanisa iz Kremone koji je tu dužnost, kako sam kaže, obnašao za vrijeme rapskog kneza Marka Mihaelova. Budući daje Marko Mihaelov rapskim knezom bio 1280., 1289. i 1308. godine, onda se i ovaj prijepis može točno datirati 1308. godinom, kao jedinom nakon 1291. u kojoj navedeni Marko Mihaelov obnaša kneževsku dužnost. Iako Ruić u prijepisu ispravno prenosi latinski naziv za Ilovik (Neumae), u regesti koristi naziv Nembo. Danas se pergamena koju je koristio Ruić nalazi u Hrvatskome državnom arhivu. 21 Nakon toga slijedi isprava kralja Petra Krešimira IV. kojom se određuje razgraničenje ninske i rapske biskupije. Ruić je sastavio kratak sažetak isprave s aspekta interesa nekih naselja na otoku Pagu, 22 koji glasi: Donatio quatuor villarum insulae Paghi episcopo NonensiP Riječ je o dokumentu koji je u historiografiji pobudio veliki interes i koji je ponajprije vezan uz povijest otoka Raba. 24 Diplomatičko-paleografska analiza više autora pokazala je da se radi o falsifikatu. 25 17 Legum, statutorum, str. 2-3. K Legum, statutorum, str. 3-4. Čini se da je opat Gurato kod prepisivanja ovdje pogriješio, jer se vjerojatno radi o godini 1400. kako je to zabilježeno u drugom Ruićevom djelu danas dostupnom u njegovu autografu Delle Riflessioni Storiche, I, str. 332, a i sami događaji idu do 1400. godine. y Legum, statutorum, str. 5-7. Isprava je objavljena u svim relevantnim edicijama diplomatičkih vrela. Vidi: CD I, str. 112-114. "° Legum, statutorum, str. 7-9. 21 CD I, str. 124-125. Signatura u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu jest Doc. ant. 8. " O odnosima Raba i Paga tijekom srednjega vijeka vidi: Škunca, A. Rapski posjedi na Pagu do 1409. godine. Rapski zbornik (urednik Mohorovičić A.). Zagreb : JAZU/Skupština općine Rab, 1987. (dalje: Rapski zbornik), str. 213-217. Legum, statutorum, str. 9-10. 24 CD I, str. 123-124. ~ s Na tu činjenicu upozorio je F. Šišić, Priručnik izvora hrvatske povijesti. I. Zagreb, 1914., str. 633640 smatrajući da se radi o falsifikatu iz XIV. st., dok Klaić, N. Rapski falsifikati. Zbornik Instituta za historijske nauke u Zadru (Zadar). 1(1955), str. 37-58 zaključuje daje falsifikat mogao nastati na prijelazu XII. na XIII. st. s obzirom daje isprava napisana karolino-goticom (str. 44).
