ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 242

analizu arhivske restitucije i rješenja konfliktnih zahtjeva. Kao i raseljene osobe, raseljeni dokumenti imaju individualni identitet, koji treba pažljivo razmotriti u svim njegovim posebnim detaljima. Treba li te dokumente vratiti u njihovu zemljopisnu, pravnu, moralnu, jezičnu, etničku, kulturnu ili intelektualnu domovinu? Sto se dešava ako te domovine nisu identične? Ima li mjesta za višenacionalne zbirke u današnjemu globaliziranom okruženju? Ponekad se raseljene dokumente može vratiti njihovim prvotnim vlasnicima na mjesto gdje su nastali, ponekad su uistinu promijenili »građansku pripadnost«. Jochen Golz piše o najstarijim njemačkim literarnim arhivima - Goetheovom i Schillerovom. Helga Penz. govori kako više od četrdeset austrijskih samostana čuva dokumente koji potječu još iz srednjeg vijeka, a barem dvostruko toliko samostanskih zajednica čuva dokumente iz XVI. i XVII. st. No, arhivi samostana i vjerskih redova uglavnom su terra incognita unutar austrijskoga arhivskog područja, a u nekim slučajevima ni znanstvenici ne znaju za njih. Zuzana Meisnerová-Wismerová, na primjeru svog pradjeda, fotografa Jana Langhansa, sažima sudbinu mnogih Čeha čiji su životi i poslovanje bili nepovratno promijenjeni nacionalizacijom nakon Drugoga svjetskog rata, te su njihova reputacija, vještine i dostignuća ostala sakrivena. Heinrich Berg i Peter Csendes pišu kako u Austriji postoji državni arhiv sa šest odjela, devet provincijalnih arhiva i manji arhivi federalnih ustanova. Svega s nekoliko gradskih arhiva upravljaju arhivisti s akademskim zvanjima. Katolička crkva najznačajniji je privatni vlasnik arhiva. Suradnja između arhiva ostvaruje se putem redovnih sastanaka direktora provincijalnih arhiva i konferencija Udruženja austrijskih arhivista. Austrijski arhivisti sudjeluju i u međunarodnim projektima. Vaclav Havel ističe kako su početkom XIX. st. omalovažavali i klevetali Masaryka, prvoga čehoslovačkog predsjednika, zbog njegova odbijanja da dopusti ovjeru rukopisa koji su tobože pokazivali srednjovjekovno izvorište češkoga nacionalnog identiteta i kulture. U naše se doba dostupnosti informacija treba sjetiti kako »informacija« i »istina« nisu uvijek ista stvar, i da na istini treba inzistirati čak i ako je to anatema za velik dio društva. Zivana Heđheli Arhivi, Glasilo Arhivskega društva in arhivov Slovenije, 27, 1, 2(2004); 28, 1, 2(2005) Broj 27, 1(2004) dijelom je posvećen pedesetoj obljetnici Arhivskog društva Slovenije. U predgovoru naslovljenom Pedeset godina djelovanja Arhivskog društva Slovenije, predsjednica Društva Mira Hodnik ukratko je opisala njegov povijesni put, dosadašnje rezultate, izdavačku djelatnost, programe i ciljeve. Ma-