ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)
Strana - 234
razočaranja, tajni ljubavni jezik, kraljevska ljubav, ljubav na prodaju, patriotizam. Jaana Kilkki uspoređuje suvremene međunarodne arhivske rasprave o teoriji i praksi (David Bearman i australska arhivistika), koje je pokrenulo elektroničko gradivo s finskom arhivistikom, i zaključuje kako se već niz godina finska uredska i arhivska praksa temelji na tim istim idejama koje sada međunarodna zajednica drži novim i revolucionarnim. Mats Burell bavi se odnosom između vrednovanja gradiva i informacijske teorije, i usredotočuje na mogućnost stvaranja arhivske metodologije vrednovanja kroz interakciju s drugim disciplinama. Autor zaključuje kako danas u arhivskoj znanosti nema informacijske teorije jednostavno stoga što je arhivska znanost starija od informacijske teorije. Za današnju je arhivistiku ključno da, zajedno s ostalim disciplinama informacijskog društva, stvori metodologiju vrednovanja. Torkel Thime predstavlja rad komisije koja je bila osnovana sa zadaćom da predloži nov pristup načelima i strategijama vrednovanja norveške uprave. Inge Bundsgaard i Anders Sode-Pederson propituju neka od glavnih pitanja koja se javljaju pri sučeljavanju novih načela i mogućnosti IT-a s arhivskom tradicijom i teorijom. Autori su zaduženi za razvoj novoga arhivskoga informacijskog sustava u Danskome državnom arhivu. Projekt je dosad najveći pothvat u danskoj arhivskoj povijesti, čiji je cilj javna dostupnost informacija o gradivu. Brian Doyle piše o Šamiju, skupini ugroženih ugro-finskih jezika koji se govore u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj i Rusiji. Procjenjuje se da će, do 2100., nestati polovica od postojećih 7.000 jezika u svijetu. Eric Olsen priča fascinantnu priču o arhivima Djevičanskih otoka, nekadašnje Danske Zapadne Indije. Otoke je Danska prodala SAD-u 1917., a njihovo je arhivsko gradivo postalo politički zanimljivo 1998., kada se slavila 150. godišnjica ukidanja ropstva. Kare Olsen opisuje kako je u Norveškoj 1986. donesen zakon koji svim građanima daje pravo na informaciju o njihovim biološkim roditeljima, nakon čega je Norveški nacionalni arhiv bio zatrpan upitima djece norveških majki i njemačkih/austrijskih očeva, rođene između 1941. i 1947. godine. Procjenjuje se daje tada rođeno 10 do 12 tisuća djece. Eljas Orrman ukazuje na glavne elemente u zakonodavstvima nordijskih zemalja i ističe sličnosti i razlike. Postoji jasna podjela između Danske, Norveške i Islanda s jedne, te Finske i Švedske s druge strane. Hans H. Wors0e opisuje i analizira povijesni razvoj i kompliciranu sadašnju situaciju u Danskoj vezano uz crkvene matice rođenih, vjenčanih i umrlih, civilnu registraciju i novu legislativu o zaštiti osobnih podataka. Eiríkur G. Guömudsson govori o islandskoj bazi podataka u zdravstvu. Populacija je Islanda, oko 280.000 stanovnika, vrlo homogena, a većina Islanđana u međusobnoj rodbinskoj vezi unazad šest ili sedam generacija. Populacija je bila vrlo brižno dokumentirana, i arhivi su vrlo dobro sačuvani. Izrađuje se jedinstvena baza podataka koja će, na temelju informacija o cjelokupnoj populaciji, omogućiti kliničke i statističke analize. Olafur Asgeirsson piše o razvoju islandskih arhiva i o arhiviranju od srednjeg vijeka do danas. U članku se dovodi u odnos povijest arhiva i povijest zemlje i ukazuje kako je osnivanje Nacionalnog arhiva imalo važnu
