ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)
Strana - 229
korisnika. Ipak, valja naglasiti da nova područja knjižničarske službe, naročito ona koja uključuju elektroničke izvore, traže ne samo nove načine procjene programa, već i usmjeravanje na oba navedena elementa podjednako. U izradi plana ocjenjivanja programa moguće je predvidjeti da ono bude usmjereno ili na prikupljanje podataka o izvorima potrebnim za nastavak ili poboljšanje službe (inputs), na ono što se stvarno događa u programu (proces), koliko je toga ostvareno kroz program (outputs) ili o utjecaju programa na zadaću korisnika ili ustanove (outcomes). U realizaciji plana, mogu se koristiti različite metode i tehnike o kojima autorica dalje govori, dajući istodobno i pregled vrsta i elemenata ocjenjivanja u knjižnicama. Slično kao u prethodnom članku za knjižnice, Lynda Kelly iznosi primjer ocjene programa u muzejima. Budući da su suvremeni muzeji suočeni sa sve zahtjevnijim korisnicima, ograničenim sredstvima, zatim s činjenicom da postaju sve relevantniji i odgovorniji za niz društvenih pitanja, postoji potreba da naprave pomak od uloge kustosa i više se usmjere tržištu, odnosno publici i njenom poučavanju. Ali, istodobno je važno da se muzeji izgrađuju ne samo kao mjesta gdje ljudi uče, već i kao organizacije koje same uče, i to na taj način da prihvate promjene i koriste ih na inovativne načine, da uče iz prošlih aktivnosti kako bi se razvili za budućnost. Za ocjenu programa u muzejima, važnu ulogu ima disciplina pod nazivom ispitivanje publike. Autorica na početku donosi pregled povijesti ove discipline, kao i prikaz njene uloge u suvremenom muzeju. Na primjeru ispitivanja publike koje je provodio AMARC (Australian Museum Audience Research Centre), L. Kelly analizira različite tehnike koje su se pritom koristile - od istraživanja tržišta, ocjene programa do ocjene izložbi. U članku Records Management Capacity Assessment System (RMCAS) (Sustav procjene kapaciteta spisovodstva) Andrew Griffin govori o specifičnostima ocjenjivanja programa u spisovodstvu i analizira Sustav procjene kapaciteta spisovodstva (RMCAS) koji osigurava sredstva za ocjenu spisovodstvenih politika, postupaka i izvora prema međunarodnim standardima. Sustav je sastavljen od tri komponente: prikupljanja podataka (pitanja u strukturiranim sekvencama), analize podataka (dijagnostički model, utemeljen na životnom ciklusu gradiva, kako bi identificirao snagu, slabosti i rizična područja) i baze podataka o resursima za izobrazbu i povećanje kapaciteta. U članku nalazimo prikaz razvoja RMCAS-a, kao i analizu ranije spomenutih komponenti. Jacques Grimard i Lucie Page u članku Towards Program Evaluation in Archives (Prema ocjenjivanju programa u arhivima) slično govore o ocjeni programa u arhivima, uključujući i spisovodstvo te upravljanje informacijama. Postoji niz smjernica i inicijativa, napose australskih i britanskih, koje mogu pomoći arhivistima pri ocjeni programa, a autori ističu one Društva američkih arhivista.
