ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 223

Journal of the Society of Archivists, 25, 2(2004) Drugi broj časopisa Društva arhivista Velike Britanije i Irske za 2004. godinu počinje člankom Helen Forde We Must Remember Our Past So That We Do Not Repeat It. Autorica se, koristeći riječi južnoafričkog nadbiskupa Desmonda Tutua izrečene na 37. zasjedanju CITRE u Cape Townu 2003. kao naslov članka, bavi pitanjima ljudskih prava, odnosno pitanjima uloge i rada arhivista u prikupljanju, čuvanju te osiguranju dostupnosti i korištenja dokumenata povezanih s problematikom ljudskih prava. Taj rad trebao bi omogućiti da se kršenja ljudskih prava ili, drastičnije rečeno, čovjekova nehumanost prema čovjeku, ne zaborave i, što je još važnije, ne ponove. Autorica prvo daje globalan pogled na problematiku ljudskih prava, odnosno za njih vezano gradivo izražen kroz istupe sudionika CITRE u Cape Townu. U njima su istaknuti problemi arhiva represivnih režima tzv. »arhiva terora« te, s druge strane, »arhiva boli«, odnosno gradiva (svjedočanstava) nastalog djelovanjem samih žrtava ili njihovih bližnjih, i ostaloga gradiva koje prikupljaju organizacije za ljudska prava i organizacije kojima je cilj, uz dokumentiranje slučajeva kršenja ljudskih prava, pomoć žrtvama i pronalaženje počinitelja kako bi im se sudilo. Za sve vrste takvoga gradiva postavlja se pitanje njegova prikupljanja, čuvanja i, stoje osobito važno, njegove dostupnosti i korištenja. Tko može to gradivo vidjeti i kada? Kako ga koristiti? Mogu li nove vlasti koje nasljeduju represivne režime jamčiti nepristrano i objektivno korištenje gradiva kako se ne bi počinile nove nepravde? Problem dostupnosti i korištenja ne postavlja se samo u vezi gradiva represivnih režima, već i u vezi gradiva žrtava režima koje nisu uvijek voljne ustupiti ga bilo zbog straha, bilo zbog nerazumijevanja koliko je ono ključno za pravdu i promicanje poštivanja i zaštite ljudskih prava. U drugom dijelu rada, autorica razmatra stanje u Velikoj Britaniji u kojoj nema masovnog i tako drastičnog kršenja ljudskih prava, ali ipak ima kršenja prava pojedinaca. Ono se javlja kao rezultat lošega uredskog poslovanja, ali i zbog pogreškom ili namjerom uzrokovanog uništavanja gradiva. U takvim slučajevima, arhivisti su suočeni s pitanjem kako ih ubuduće izbjeći. Kao ključno rješenje, autorica navodi striktnu primjenu Zakona o slobodi informiranja te jačanje svijesti arhivista o njihovoj društvenoj ulozi u zaštiti i ostvarivanju prava građana. U članku Digitisation: Taking Stock autori Michael Moss i James Curall bave se pitanjima digitalizacije. Po autorima, tehničke pojedinosti digitalizacije ljudima su prilično razumljive, ali su manje razumljiva pitanja na koja treba odgovoriti prije provođenja programa digitalizacije. Ta su pitanja: zašto digitalizirati, što digitalizirati, kako digitalizirano gradivo prezentirati potencijalnim korisnicima, kako korisnicima omogućiti pristup gradivu, kako ga zaštititi te koliko taj pothvat može biti trajan. Kao razloge za digitalizaciju autori navode zaštitu gradiva i poboljšani pristup korisnicima, no problem je u financiranju, budući daje,