ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 221

Joseph M. Turrini priložio je zanimljiv članak koji govori o za mnoge iznenađujućoj činjenici da Američko katoličko sveučilište pohranjuje neke od najznačajnijih fondova i zbirki američkoga radničkog pokreta, napose pojedinih sindikalnih udruženja, odnosno osobnih ostavština pojedinih sindikalnih vođa ili općenito aktivnih sudionika u radničkom pokretu. Uvodno, autor objašnjava uzroke ove činjenice - 1910-ih i 1920-ih godina upravo je skupina studenata s tog Sveučilišta intelektualno stvorila i razvila filozofiju radne i socijalne reforme koju su masovno prihvatile radničke organizacije. U pokret su se na više ili manje aktivan način uključivali i mnogi svećenici, ali i pojedini biskupi, a svršeni studenti Sveučilišta postajali su istaknutim borcima za radnička prava, aktivno sudjelujući pri organizaciji štrajkova, nastojanju oko promjena radnih zakona, lobiranju za političku podršku ili pokazujući znanstveni interes za radnički pokret, odnosno prikupljanje i zaštitu gradiva koje svjedoči o tom pokretu. Začetnik pokreta bio je monsinjor John A. Ryan, koji se zalagao za primjerenu i ravnomjernu podjelu dobara. Ryan je predavao na Katoličkom sveučilištu od 1915. do 1939., stvorivši vrlo čvrstu jezgru svojih pobornika. Turrini spominje mnoštvo historiografskih radova koji su se bavili odnosom Katoličke crkve, odnosno njenoga klera i samih vjernika spram radničkog pokreta, koji iznose moguće razloge uplitanja: od logične posljedice zbog duboko ukorijenjenog socijalnog nauka crkve, do pukog straha od pretjeranog utjecaja komunizma, od dobrih namjera do akcija koje su dovele do konzervatizma u sindikalnom pokretu itd. Svakako, ovo je Sveučilište započelo s prikupljanjem gradiva vezanog uz radnički pokret i pokret socijalnih reformi i prije no što je formalno bio oblikovan arhivski odjel, a riječ je bila o ostavštini Terencea V. Powderlyja koja je kao akvizicija pohranjena krajem 1939. Powderly je i danas legenda radničkog pokreta; bio je vođa Vitezova rada, ispočetka relativno male, gotovo tajne skupine, koja je s njime na čelu narasla do članstva od preko 700.000 ljudi. On sam dobio je titulu Velikoga meštra radnika i predstavljao je svojim motivacijskim i retoričkim umijećem značajnu osobu u povijesti organiziranog radništva. Oko te se akvizicija napose založio biskup Frances Haas, koji je u svome objašnjenju ravnatelju Sveučilišta naveo da su Pawderlyjevi zapisi »jedinstven, neponovljiv i neprocjenjiv izvor za povijest radništva na prijelazu XIX/XX. te prve polovice XX. stoljeća.« Do 1948., kada je osnovan zaseban arhivski odjel, zaprimljeni su zapisi i javnog i privatnog karaktera još nekoliko sindikalnih i radničkih čelnika, a prvi arhivist-voditelj tog odjela bio je Henry J. Brown. Do sredine 1960-ih, kada su preuzeti i fondovi nekih značajnih radničkih organizacija (npr. Kongresa industrijskih udruženja), Arhiv Američkoga katoličkog sveučilišta postao je najznačajnijom ustanovom u SAD-u, koja je pohranjivala zapise u svezi povijesti radništva i njegovih udruženja. Šezdesetih se godina situacija počela mijenjati. Dolazi do sve većeg interesa za istraživanjem radničkog pokreta, strukovna udruženja okupljaju sekcije specijalizirane za zapise vezane uz radnički pokret, a i uža ar-