ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 206

diva, pa je moguće da unutar svojih istraživanja i projekata nemaju potrebe za gradivom drugih ustanova. Još više čuđenja izaziva činjenica da bibliografske baze podataka pretražuje svega 58 posto istraživača. Stranice pojedinih arhivskih i drugih ustanova-imatelja posjećuje oko 63 posto istraživača, a vveb-pretraživače 44 posto. Za H. Tibbo najporaznija je činjenica da samo 17 posto istraživača koristi bazu podataka ArchivesUSA - trenutno najobuhvatniju bazu arhivskih zapisa i njihovih imatelja u Sjedinjenim Američkim Državama, koja osigurava i izravan pristup svim postojećim online obavijesnim pomagalima. Istraživanje je iscrpno u svojim rezultatima i zbog izračuna podataka o različitom pristupu gore spomenutim pitanjima u odnosu na znanstveno-profesionalni rang (podjela na asistente, izvanredne i redovne profesore), zatim u odnosu na sva pitanja i rang ustanove ispitanika (svih 68 ustanova podijeljeno je hijerarhijski u pet znanstvenih kategorija), a napose su zanimljivi vrlo različiti odgovori na ista pitanja među istraživačima podijeljenim u skupine sukladno tematskoj/vremenskoj/tipskoj odrednici njihovih istraživanja. Elizabet Yakel i Deborah A. Torres u članku Arhivska inteligencija i ekspertiza korisnika na malo drugačiji način progovaraju o problematici istraživanja korisnika i njihovih potreba. One, naime, uz dosad često spominjana dva aspekta koja se smatraju bitnima za rad s primarnim izvorima - znanje o području proučavanja te informacijska pismenost, uvode i treći aspekt - arhivsku inteligenciju. Prva dva aspekta često su bila temom stručnih i znanstvenih radova o korisnicima arhivskoga gradiva, no treći aspekt sastoji se od tri bitna čimbenika: a) poznavanja arhivističke teorije, prakse i postupaka, b) osmišljene strategije za smanjivanje nesigurnosti i neodređenosti pri susretu s loše strukturiranim ili nestrukturiranim podacima, bilo da se radi o pitanjima (postavljanju upita za gradivom) ili je riječ o odgovorima (korištenome gradivu) i c) intelektualne vještine povezivanja zapisa s njihovim kontekstom, odnosno onim što bi trebali predstavljati. Istraživanje je provedeno s ciljem da se ustanovi jesu li pojedina obilježja različita kod istraživača-početnika i iskusnih djelatnika. Stoga je od svibnja do prosinca 2001. anketirano 28 korisnika izvornoga arhivskoga gradiva. Ispitanici su popunjavali isti skup pitanja, ali su kasnije dodatno ispitivani o svojim odgovorima. Većinom su to bili stručno-znanstveni djelatnici koji su radili na konkretnim projektima, a manjina se istraživanjem bavila zbog nekoga drugog posla (novinar, konzervator i si.) ili vokacije (genealoška istraživanja, lokalna povijest i si.). Jedan od zaključaka koje autorice navode jest da su navedeni čimbenici unutar trećeg aspekta zapravo dosad bili postavljani kao kriteriji (iako ne tako precizno i ne tom terminologijom) koji su definirali učinkovitog i dobrog arhi-