ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 197

Archivaria, the Journal of the Association of Canadian Archivists, 57(2004); 59(2005) Archivaria, časopis Društva kanadskih arhivista, u svesku br. 57 (proljeće 2004) donosi blok članaka posvećenih temi godišnjeg skupa Društva, održanog u Torontu 2003. godine, a to je odnos povijesti i arhivistike. Iza toga slijede uobičajene rubrike - Kontrapunkt, Proučavanje dokumenata, Bilješke i komunikacija, s različitim stručnim radovima i osvrtima, a na kraju sveska nalaze se recenzije i prikazi knjiga i izložbi (147-172), kao i nekrolozi preminulim kolegama - Johnu Hallu Archeru i Donaldu Stuartu Richanu (173-180). Prvi od tri članka posvećena temi godišnjeg skupa kanadskih arhivista jest rad Toma Nesmitha s naslovom Sto povijest ima s tim: ponovno razmatranje uloge povijesnog znanja u arhivističkom radu (What's History Got to Do With It?: Reconsidering the Place of Historical Knowledge in Archivál Work), 1-27. Parafrazirajući riječi pjesme Tine Turner, Nesmith ukazuje na bitnu vezu između povijesnog znanja i arhivističkog rada, prikazujući pregledno različite etape razvoja tog odnosa tijekom povijesti kanadske arhivske službe, poglavito od sredine XX. st. Nesmith ukazuje na činjenicu da su počeci arhivske službe u Kanadi bili blisko povezani sa strukom povjesničara, povijesnim znanjima i metodologijom povijesnog istraživanja, pa su i arhivisti bili poglavito povjesničari. Povijesno znanje bilo je dovoljno za savladavanje problema koji su bili aktualni tijekom 1960-ih godina - vrednovanje, opis i korištenje. Tijekom 1970-ih došlo je do postupnog osamostaljenja struke i udaljavanja od povijesti. To je vrijeme kada se struka bavila uspostavljanjem standarda opisa, poboljšanjem procesa i tehnika za upravljanje arhivskim funkcijama, automatizacijom službe, elektroničkim zapisima, arhivskim zakonodavstvom, odnosom prema spisovodstvu, informacijskim upravljanjem i slično. U skladu s time, godišnji skupovi ACA-e organizirani su odvojeno od dotadašnjih skupova održavanih u zajedništvu s povjesničarima i općenito s društvenim i humanističkim znanstvenicima. Zanimljiv je obrat do kojeg dolazi sredinom 1990-ih, kada se ponovno uspostavlja svijest o nužnosti povijesnog znanja za uspješan rad arhivista, iako, opravdano ističe Nesmith, taj stav nikad nije potpuno nestao među arhivistima, poglavito među onima koji su se bavili vrstama dokumenata, nosača i spisovodstvenih sustava, jer su uvijek bili svjesni potrebe sagledavanja tih problema u povijesnoj perspektivi. Najnoviji pokazatelj afirmacije ovog stava jest održavanje Prve međunarodne konferencije o povijesti spisa i arhivskih dokumenata u Torontu 2003. godine (I-CHORA ili International Conference on the History of Records and Archives, http://www.fis.utoronto.ca/research/i-chora/programme.html). Slične promjene uočljive su i u drugim segmentima arhivskoga rada - području opisa, gdje, primjerice, australski sustav temeljen na opisu serija podrazumijeva temc-