ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 174

Nakon obnavljanja slikovnog i tonskog negativa, njihovim spajanjem razvija se tzv. nulta kopija filma i film je spreman za gledanje. U većini slučajeva, restauratori gledanjem te kopije uoče nedostatke slike i zvuka koje su propustili popraviti i nakon dodatnih korekcija izrađuju tzv. korekcionu kopiju. Tek nakon toga izrađuje se zamjenski izvorni materijal, odnosno, od očišćenih i poboljšanih izvornih negativa slike i tona izrađuju se interpozitivi slike i tona. U slučaju potrebe izrade dodatnih kopija filma, iz tih interpozitiva izradit će se zamjenski negativi te iz njih napraviti kopije. Zvuči prilično komplicirano, i jest komplicirano. Izrada filmova na mediju digitalnog videa puno je jeftinija i njoj zasigurno pripada budućnost (zapravo, već i sadašnjost!). No pitanje trajnosti toga novog medija još nije istraženo, dok se za poliestersku filmsku vrpcu zna da joj je rok trajanja duži od 50 godina, a neki smatraju da se on penje do 300 godina. Iako su procesi restauracije većine filmova bili vrlo slični, neki od njih postavljali su restauratorima specifične zahtjeve. U izvornom negativu crno-bijelog filma Ne okreći se, sine nedostajala je špica filma, koja jc bila izrezana, najvjerojatnije za potrebe reklamnog filma. Zbog toga je tehnolog Ernest Gregl bio prisiljen, osim restauracije, napraviti i rekonstrukciju filma. Špicu Bauerova djela pronašao je u interpozitivu filma, na temelju njega napravio novi negativ špice i nalijepio ga na izvorni negativ. Film Tri sata za ljubav većinom je napravljen u bojama, dok su prva i zadnja rola crno-bijele (scene simulacije televizijske ankete), pa je ovaj film tražio dvostruki pristup. Film Timon izvorno je snimljen na 16milimetarskoj vrpci te prebačen za potrebe kino-distribucije na 35-milimetarsku vrpcu. Dakle, izrađen je 35-milimetarski negativ. Taj je negativ u sklopu restauracije očišćen i obnovljen te iz njega i ton negativa izrađene nulta i korekciona kopija. Međutim, zamjenski izvorni materijal nije izrađen, jer je 35-milimetarski negativ već zamjenski materijal. Izradom zamjenskog materijala od zamjenskog materijala previše bi se izgubilo na kvaliteti filmske slike. Dakle, u slučaju potrebe izrade dodatnih kopija filma, koristit će se postojeći 35-milimetarski negativ. Izvorni negativ filma Kiklop bio je izrazito oštećen, jer je dva puta montiran. Naime, nakon montaže za potrebe TV-serije, ponovno je montiran, odnosno skraćen za potrebe dugometražnog kino-filma. No, restauratorska ekipa i ovaj je film, unatoč poteškoćama, uspješno obnovila. Obnovljeni filmovi prikazani su pred malobrojnom, ali probranom publikom dvorane Zajednice Talijana »Circolo«. Nakon svake projekcije, moderator Petar Krelja razgovarao je o restauraciji filma s Ernestom Greglom, nakon čega bi se razvila rasprava o filmu. Na nekim su raspravama bile prisutne osobe povezane sa stvaranjem tih filmova (redatelji Zvonimir Berković, Vatroslav Mimica, Tomislav Radić i Zoran Tadić, njihove pomoćnice Ivana Mimica i Snježana Bauer, montažerka Timona Maja Filjak-Bilandžija te scenarist Čovjeka koji je volio sprovode Dubravko Jelačić-Bužimski). Kao i prošle godine na Vremeplovu, kad je uočena visoka vrijednost podcijenjenog Berkovićevog filma Putovanje na mjesto nesre-